[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

odlazeci lagano gubi se svaki trag svaka boja ostaje tama beskraja i  tisina pusta..magla na dnu ,zrak bez kisika ..gledas a ne vidis dises a mrtav si diras a ne osjetis . bezbroj puta zapitan kamo se ide gdje je taj kraj gdje ljeto ne prestaje gdje se sunce ozreni na svakoj kapljici gdje se nebo plavi kao spokoj a ptice lete bezbrizno.gdje?  .Sam ocekujes kraj taj gromoviti  spas iz ralja pohlepnih .Od onih koji ti pruzaju poljupce a ti im uzvracas gledas ih i trazis u tami i srdzbi u sreci . smiren na oblacima  zlatnih krila u koje kakvim snovima..tudjim zeljama za srecom pati podgazen gumenom petom ..krvavih usta lezi na podu mrtav nepomican.Nisi nikada lutala tim trnovitim zaraslim putevima u meni nisi vidjela ni duhove moje proslosti…

Posted by atena17

17,in love with paper and pencil and deep topics

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting