[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sam stojim na tihoj verandi
Pjesma po pjesma riječ po riječ
I oblak raznobojnih cvjetova širi svoj miris
Po cvjetnoj Hrvatskoj.
Hrvatska, o kakvoj su mi pričali, nije više ista.

Crtali su svoje slike o toj zemlji,
Ja sam samo sjedio posmatrajući njihove riječi.
Oni su znali djelo prošlosti
Oni znaju kako se prema Hrvatskoj ophodilo i treba ophoditi
Sad kad je ostavljena, zaboravljena, osamljena.
Pričaju o njoj kao o nekom djetešcu
Kojem treba pomilovanje, ali iskre spokojnosti
Dječje još teku njenim prostranstvima.

Voljeli su svaki kamen zaboravljene Hrvatske,
Vjetar se je razigrao i poigrao livadama
Dok su njihove oči žarile nekakvom višom nadom,
Sjedili su u hladu i pili kavu,
Misli su im lutale daleko, ravno im je bilo sve do mora..

Nikad nisam poznavao tu Hrvatsku,
Nisam se u njoj nikada ni rodio,
Kažu da je ta Hrvatska bila pa prošla
Kao što dođe i prođe putovanje.

Posted by MatekXP

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting