[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Od svih čudnih stvari na ovome svijetu
Duša mi postade blago čudotvorna,
Muzo, pratio me sjaj tvog oka zorna
Kojih na tom svijetu rijetko gdje je bilo.
Tako sada volim, kao drevni starci
Pješćana prostranstva, žitko sunce milo.
Od svih ljudi, umjetnik će ponajbolje znati
Prosuditi djelo u znatnim mjerama,
A pametnih je svugdje, u svim sferama
Zato ne volim u spor sa svakim zadirati.
Samo gledam, kako će se kad u vasioni
Probuditi zvijezde ko anđeli noćni,
Kad će Afrodita postrt plaš sveudilj moćni
Do lica sjevernjače, što plavetom roni.

Posted by MatekXP

This article has 1 comment

  1. Matek, čestitam, što si zavolio pješčana prostranstva i žitko sunce milo!
    Imaš pravo da je danas lako biti pametan, ali ćutiti tankim nitima istinske ljubavi stvarnost oko nas je puno teže.
    LP
    😊

Odgovori

Subscribe without commenting