[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Slijedim pjesmu starih kadenci
Koje su lelujale mojim životom kao morem,
Tražim uspavano pamćenje u ovom zraku
Koji se oslobađa od gorčine poput limuna,
Pišem pjesme koje su nalikom na zbrkane priče,
Ingeniozne pjesme koje djeca pjevaju.

Ljubav je jednom prilikom zabola trn u moje srce,
Izvadih trn i sada je moje srce prazno,
Veče, po kojoj sam lebdio kao dašak pišući pjesmu;
Nestala je, sinoć je prošlo, nestalo.

Dobivam rashod u ovome vremenu,
U mojim mislima miješaju se zavjetni prstenovi,
I nije teško zanjeti svoje srce, lijepo je usavršavati
Svoja duhovna blaga,
Prelijepo je u trenutku svoj pozni uzrast vidjeti.

Posted by MatekXP

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting