[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

pojavio se kao lik isprva u snima

zalegao se u madrac

otada me ne napušta i ne pipa

nečujan poput vriska skrivena u gluhom

okreće kao u grobu

no živeći zbog drugih to ne doživljavam

u punini pa se osjećam nasamo sa sobom

u borbi da se ujednačim sa stvarnosti

presvukao je svoju kožu onom živinskom

pokazavši da se nimalo ne plaši

nije bilo ledeno stajati na uzvisinama

kamo se stupa jedanput u vijeku

jer propeti se navrh nekog brda

jest osvojiti niz kućeraka

prije nego se dođe do mitskog grada

što će dobiti naziv po tvom imenu

spusti se sa visina do moje jazbine

okružila me snježna lavina i vatrena stihija

prepoznat ću taj lik zaodjeven u plašt i drevni mag

uz papkaste živine s naoštrenim rilom ja neću oka sklopiti

u potrazi za sjenom što me prati da bih uzgledao punim sjajem

kao da me nešto osvijetljava i zanoći

ne mičem se samo slijedim tuđe stope

zato mora sići u moju prirodu

 

Odgovori

Subscribe without commenting