[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ne podnosim, ne, samoću.
Društvo nije to što hoću.
Bijah mladić, krasan, sav svoj
U svojoj četrnaestoj.
Frizerki sam kosu crnu,
Što se pod dlanom obrnu
Još tad čupo crne lasi,
Dok se mjesec žuti gasi.

Ne stariji odveć mnogo,
-Da bih priču reći mogo,
Sedamnaesta već mi teče.
Sjednem pisat koje veče
Blijed, sav smoren od učenja,
Što moju svu bol ne mijenja.
Ne znam gdje bih, ne znam kako
U ponoćno veče mlako,
Tulumarit – žene, grudi,
Za tim moje srce žudi.
Prečesto mi srce plane
Da spominjem prošle dane…

Autor MatekXP

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting