[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pred školoma mladost znade cvrkutati.
Prostrane su sjene vrbe, cvijeće gloga
Širilo je raskoš grmlja cvjetovoga…
Mladež, skupljajuć se gdje sreća izgara,
Budućnosti željni usijana žara,
Spremni su na obred Dosade i Znanja!
Mnogi ipak, znaju – to je pusta sanja.
To znanje, međutim, ničemu ne služi.
Mladalački snovi nek nam budu uži!
Kog brine budućnost, taj u brizi već je,
O mladosti, kad najveće prodaju se sreće
Starost ništa, hroma, od tog kupit neće.

No, raskošna kom je ogrlica dana
Bogatstva i moći, ne mora se trudit;
Linearnoj se jednadžbi sav u čudu čudit
Kad ju prvom vidje, glup, nezreo, zao.
Neće bit u kutu klupe zbijen, nevaljao
Dok profesor priča bez prestanka sneno…
Tridesetak učenika sjedi naučeno
Da prati, ne priča, ne šušti, da uči
Osam sati, pa kom sazre pamet, taj je ljuči
Od tisuću češnjaka što vonja isjeckano.
Profesor sve gleda i da nebi plano
Sve što množi se i ćuti se u njemu…dječaku
Jedan dade jer je ovaj žvako žvaku.

Autor MatekXP

Odgovori

Subscribe without commenting