[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zaljubljenim okom trčasmo po selu.
Bješe krasna jesen, u dvorištu sijeno
Spremaše seljaci umorno i lijeno,
U Sunčevu, znojno prozvijezđenu vrelu.

Duž obala polja – što sluti se vinom –
Sretni, pod nebima plavim što su skupila se,
Trčasmo, iđasmo tamo gdje se krase
Ostvarenja snova, ko vjetar prazninom.

Za vrijeme dok dječja snoviđenja mlave,
Zaista – još zvijezda ne znadosmo laži,
Nego plave njine upijasmo draži –

Mi smo, lude, male, zaljubljene glave,
Trčali do šume, gdje drvosječe prave
Cjepanice, s kriglom vina da im žeđ ublaži.

Autor MatekXP

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting