[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Voljela bih da sam Bijela kuća

Da sve ih vani potjeram,

Podijelim im samo cvijeće

I predstavim život poseban.

Vidjeli bi bez i jednog vrtlara

Oko mene trava kako divno raste,

Skinuli bi ona mrtvačka odijela,

A bo’me i svoje maske.

 

Voljela bih da sam NASA

Da uništim sve rakete,

Pa da mogu ljudi moji svi

U haljinama i krpama da lete.

Zloupotrijebiti – bih priznajem:

Svi bismo gledali izbliza mjesec,

Kitili se zvjezdanim sjajem,

Plesali sa mističnim beskrajem…

 

Voljela bih da sam Google, Facebook, Twitter, Instagram, Snapchat…

Da obrišem ciber svijet

Zbog neprimjerenog sadržaja

I živimo životom istinskih podražaja.

Da se nešto pitam,

Srca bi pisala pismo,

Osmijesi se na ulici slali, palčevi isto.

 

 

 

 

 

Posted by asilika

"Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo." Meša Selimović

This article has 4 comments

    • Iskreno, rekla bih da je kao i sva gospoda do sad, ne može to biti Amerika, a da ne bude empatično i u svakom smislu, osim materijalno, pohlepno i sl., zaostala. Možda samo ima prostiji i skromniji vokabular i, shodno s tim, mnogo, mnogo samopouzdanja, a shodno s tim priproste populacije po prvi put mogu razumjeti šta neki političar govori i zato hjureej za trumpa…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting