Ludost

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Osjećam se tako mazo,

Šta mi je ne znam,

Dosade zarastu u momenat

Kad uhvatim pogled sadistu…

Kako si samo divan i pažljiv

Na moje oči-tamo daleko.

Kako samo kupuješ egodozu,

Dok ona niti sluti,

Ostali gledaju poprijeko.

Taj blagi izraz, pokret, zahvat,

Moje ludosti rukohvat,

Ja ne znam šta sad pišem,

Jer me jebeš u mozak,

Ne znam kako da dišem,

Da ne bih nešto otkrila…

Ja više ne znam kako hodati, čitati i misliti,

Samo znam zatvorit oči i fantazirati…

Samo znam koliko kul bi to sve bilo,

Koliko se čudovište neko u meni probudilo.

Dal sam pukla od samoće

Ili tebe đavo hoće,

Dal sam pukla od tonika i džina,

Napij mi se krvi kao vina.

Dal sam pukla što tumaram

Sama kroz muške poglede

I kad konačno se obazrem,

Tražim garantovane povrede…

Dal je zlo u meni neko,

Dal si dobar samo jer toliko si daleko.

Dovoljno si neozbiljno blizu,

Toliko nezgodno upadam u krizu.

Prvi put mi nije žao

Da sam jedna kučka u nizu

Onih od kojih zazirem,

Koje kvare slatkaste romantike iluzije,

Koje žderu uvježbane emocije…

Luđa ne mogu biti,

Jer skršiše me tamo neki momenti,

Svima osim meni, glupi i sitni…

Moralu gazim na prste,

Krvnički jer želim te, sadiste.

2 thoughts on “Ludost

    1. Hvala… Pa zapravo se može i tumačiti kao kombinacija koja se odvija u jednoj osobi jer inače kako bi nam došla potreba za tim ako već i sami nismo uzgojili i jedno i drugo hh, a i u odnosima se mjenjaju te uloge k’o na ringišpilu. Dobro si to rekao/la, žudnja za jednom apsolutnom iskrenošću 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting