[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Načas te pogledam, pa skrenem pogled nekamo u stranu.
I kad te ne gledam, vidim te.
I čini mi se čudno,
Kao da osjećam tvoj osmijeh, kao da je tvoj glas dio mene;
Tvoje vjeđe spuštaju se na grud moje duše,
Tvoj pogled miri me i draži
Toplinom što žubori tako nježno,
Tvoj osmijeh kida moju dušu.

Zašto nisam cvijetak
Da me sretno otkineš i nastaniš u kosu?

Da, kad život sav jednom ovaj prođe, Bit ću nježan cvjetak
Što kraj polja livadicu krasi.
I čekat ću lakonoga stoljeća da minu, -Tvoja ruka nek putem me otrgne
I smjesti u vijorene vlasi.

Posted by MatekXP

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting