[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

njegove su oči
tamnije
od zrna najprženije kave
i
pogled često skriva
pa se čini katkad:
samo sniva

ne znam ti reći
ni kako, ni kada,
niti koje prave su riječi
zbog kojih čudo se desi,
no ponekad
kroz mrtve zjene
on pusti svjetlost svoje duše
ravno na mene

 tada tek vidim
da ni sjaj, ni jad svega svijeta
zasjenili ga ne bi
pa se postidim
i plačem
sve dok čista
mir
ne pronađem u sebi

One Thought to “”

  1. Ellenhyll

    Svaka čast,sviđa mi se! 🙂
    Pozzz proljetni šaljem ti!

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting