[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dok prolazi  noć hladna, opora

i  vjetar negdje u daljini zavija

bez tebe, kao vuk bez  čopora,

samujem dok pun mjesec sija.

 

I lutam stepama samoće

gubeći sve više volju i snagu,

poput zvijeri što posrće

i vuče  ka konačnom padu.

 

A možda će jednom zacijeliti rana

i bit ću  odan nečijoj dobroti

baš  ko zvijer koja priđe sama

onome koji ljubavlju je kroti.

 

 

 

 

Posted by Sani

This article has 9 comments

  1. A možda će jednom zacijeliti rana
    i bit ću pitom i odan nečijoj dobroti
    a ti, kad razmišljaš zašto si sama
    shvatićeš kako i čime zvijer se kroti.

    O, Sansan…opasan kraj 🙂
    Pravi vučji 🙂

  2. Kad nedostajanje piše stihove…onda to kod tebe znači i tuga i ljubav i sjeta i čežnja…I divne rime Sani!
    Prekrasna pjesma tugom ispletena…
    Lijep ti pozdrav! 🙂

  3. sansan, nekoliko sam puta pročitala pjesmu. Lijepa je, posebno kraj, zbog nagovještaja nade i mogućnosti izlaska iz nepodnošljive samoće.
    Prvu strofu ocjenjujem najljepšom. Međutim, slušajući njen ritam zaključujem da bi bilo korisno izbaciti suvišne riječi kako bi se bolje uklopila u ritam druge i treće strofe.
    Ako dopuštaš to bi tada zvučalo ovako:
    Dok prolazi zima ledena, opora
    i hladni vjetar zavija, jeca.
    Bez tebe poput vuka bez čopora
    samujem za punog mjeseca.
    Smisao je tako ostao isti, a ritam slobodno teče i lako se veže uz ritam slijedeće strofe.
    Bila je ovo prijateljska sugestija.
    Pozdrav.
    Hvala.

Odgovori

Subscribe without commenting