[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Stare staze velike slave, prolaznog uspjeha i bolesne ambicije ne želim više da nađem. Nije me briga
tko sada po njima paradira i baš mi je drago što mene već odavno glamurozna kurtoazija ne dira.
Moj grad me vara pod maskom tuđih zabluda, umotan u prljave plahte niskih požuda. Predah
između otpora, sugestivna stanka, pogled u oči grada u noći, umjetno blještavi fluid lebdi u samoći.
Sada kad se sjetim, mogu se samo gaditi što sam samom sebi uopće dao disati. Kako nisam znao
prioritete posložiti nego sam od sebe na brzinu skrenuti. Nepoznati prolaznik na pravom mjestu
u pogrešno vrijeme, nije nitko drugi no urbani stranac koji me prati poput sjene.
Kasnije, na hrpi ljudskog otpada vidim gužvu i besmislenost postupaka. Među njima spazim
nepoznatog namjernika, sličnog meni nekada. On je stranac na pogrešnom mjestu u pravo
vrijeme i izgleda baš poput moje sjene. Na početku laganja, bespomoćno uhvaćen u zamku
svitanja, shvatiš kako nema noći bez kraja, tvog iluzornog raja. Stranci su luđaci uhvaćeni u
omču sjećanja i umišljanja, a oni koji bar nekad ne polude, iz groznog života nikad se ne
probude.

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting