42

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Gledam ti kosu srebrena se zeleni

u svijetu makova na slici

što nikakvom  slikom ne mogavši se  zvati

već osjetom slijepoga oka.

42

Ruka ti moju traži

pergament sa mapom plavih žila

i točkama u kojima se po dubini

u tkivnim pećinama sreća taloži.

42

Popila bih ti slinu sa jezika

oko zamijenila okom

neka uvijek moja ljubav

u sljepilu prazna mozga uživa.

42

I na koljeno bih ti sjela

ispod pokrivača uvučena

iscurila poput budna vremena

neka budan budeš i ti.

42

Ne dam ti otići samom u crnilo besvjesti

moji dani bez makova

neće srebreni biti sa oblakom izdisaja

42 grama napustit će zemlju.

Autor pervan

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting