[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Čekajući da sunce sija

nakon duge zime hladne

klone   lijepa magnolija

skoro da na zemlju padne.

 

U proljeće je cvjetala,  širila

cvjetove krasne  ljubičaste,

sad se kao starica   smirila,

kore uvele i tmaste

 

Krošnja šumi sve manje i tiše

jedva daje neki hlad

tek lagano po vjetru se njiše

kao svoj da sluti pad.

 

Dugo je čuvala nečija imena

urezana u njeno krhko stablo;

magnolije lijepe više nema

pala je kiša kad je svela naglo .

 

I sad mirno leži,  kao da sanja,

čekanje dugo uzelo je danak,

a odnah do nje, iz istog  panja

raste, pupa mladi izdanak.

 

 

 

 

 

 

 

Autor Sani

Ova objava ima 7 komentara

  1. U vječnoj potrazi za osjećajem pripadnosti, lijepim emocijama, za ljubavlju … On je i suviše dugo živio u nadi, podnosio je bol i čekao je trenutak svoje sreće – uzalud.

    Tako sam doživjela tvoje stihove 🙂

    Sansan, tvoja pjesma opisuje neke sudbine i jako lijepo si sve opisao u prenesenom značenju.

    Uživala sam i vratiti ću se …

    Veliki pozdrav pjesniče !

Odgovori

Subscribe without commenting