34
Ne tako davno
drhtao sam slušajući tvoje pjesme
koje, bez finesa što zamagljuju
suštinu stvari, pjevaju, djevojački nježno,
o neponovljivoj avanturi života
Sada kada nas maska ljepote
definitivno prepušta provaliji usamljenosti
neuhvatljive uspomene,
koje kroz duše prodiru u naša tijela,
kao staro melanholično sunce
obasjavaju ljepotu minulih godina
Greškom kliknuh na ovu pjesmu. Ali drago mi je što jesam. Prelijepa pjesma.
I meni je drago što jesi…i te kako je vrijedna da se izvuče iz arhive i da se pročita i nekoliko puta.
Sumiko,divni stihovi.