[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Trideset godina broji
ostavljena..
na polju žitnom
pod mračnim nebom
ona još uvijek stoji…
Ništa se ne mijenja,
samo vrijeme teče…
Njena zlatna kosa
i dalje se na vjetru vijori…
ona nepomično stoji…
i čeka..
da se po nju vrate…
da je odvedu..
Ali ništa oko nje živo nije,
samo eho samoće odjekuje…
Trideset godina evo već broji…
zarobljena u jednom proljeću,
jednoj zori…
Tražeći igru i smijeh,
poput Aske naivne na zvjeri
naletjela…
I trideset godina skamenjena
na polju žitnom,
pod tamnim nebom
ona se od straha ukopala.
Niti je vide,niti je traže,
a ona čeka i čeka…
da se po nju vrate.

Odgovori

Subscribe without commenting