[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sve se svelo na jutra
i tromi hod
do kavenog rituala
I razgovore
već jeftine
uz skrivene cigarete
te škrte pokrete
gdje dijelim hranu
od jučer
svučen do gola
utapam tankoćutnu osamu
Slab sam
isti s drugima
ali krijem dobro
Ponosan
jer iza mene
moja djeca kroče
Neka konobari paze
da bude stalno puna
neka samo toče
Vrijeme ide
Čisto rosim
ne gubim daha
Družba je tu
odavno negdje
priča je uzela maha
3- 3 (cantabile)

Posted by Tomi Lav

Da li sam dobar, originalan i onaj, koji nadahnjuje pjesnik ili uopće nisam? Taj tinj, tu žar koju gušim u sebi (a kako i ne bi dok nevidim od silna propitivanja jer kako i bi dok sam tišinom zavijen prepoznao sebe u drugima) nikada neuspjevam do kraja ugasiti jer usužen potičem još veći plam kao ulje na vatru da dodam... Tko sam ovako mrtva života? Kao meta kojoj je jedina svrha biti pogođena, stojim u promašajima nečijih strepnji. Tek tu i tamo napeta ruka zada mi ubod kako bih znao da ipak dišem..to sam, ništa više.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting