[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

tisućama puta odlelujah na krilima jesenjeg golog daha
i noći što tek dopola sjaji
jedva rascvala
tek dovoljno trunku dovoljno da me samoća uštine duboko u pluća
a ovaj grad pun prikaza
tvorevina umova začaranih sjenama a zapravo grad
sazdan od riječi i sitničavih mojih očiju
i starih starih otisaka kiše
a ako ti se činim šutnjom zemlji ja podarih svu boju svojih obraza
usta svojih ne zatvaraj preda mnom
čak i ako sam ti od mjesečine dalja kožu svoju ako skrivam
smijeha mi svoga ne otimaj od prstiju
besanih i promuklih
snove ove godine lišće prozeblo dosanjalo nije
i pustinjaci lutaju trgovima odijeljeni jedni od drugih
smijanjem od tebe me slijede
i bjelinom teškom ugaslom kose postaju sve tamnije
zaljubljenije u tiho
i istom tom tišinom šuljam se kroz noć
a u ušima vijori život
u gradu ovom što izgleda samo za san živi
lutalice moja
prati me dok ne dođe neko ranije jutro

Posted by yssane

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting