25. 11. 2009.
poželiš li ikad
papir blijedi da oživi i šuštavost njegova prisna da omota se oko tebe
u daljini putevi neki poznati
ljudi neki poznati iz nekih starih filmova kojima se ne možeš
sjetiti imena a u prolazu te pozdravljaju
poželiš li ikad
riječi svoje utopiti i da ponovno se rodiš staklenih očiju
kao iz sna
čist poput trešnjina cvijeta mirišljavim ljetom
a prhak po dodiru nalik na tuđu nekako mladost
sanjaš li još uvijek
iščezava li hladnoća pred tvojim korakom
u daljini poznati me putevi dozivaju vjetrovitim šapatima
ljudi sve nepoznatiji postaju
a putevima tim više ne poznajem kraja
i ne znam više kakvih treba ruku kročiti njima
sanjaš li još uvijek
poželiš li ikad
hah možda poželjet ja ću s tobom
tek tišina pusta da nije omeđena putevima što vode
baš ni u što
lijepo.imam i ja jednu pjesmu s istim naslovom ;))
:)) hhah fora…