pro 29, 2010
Kapi 1- 13
Ostavi me sada u vremenu moje tišine, u stanci između dva života, u mraku mrtve nutrine, ostavi me zanosu destrukcije gdje nije važno nikome - učio sam lažne instrukcije dižuć se prkosno svaki put kada sam morao praštati stjeran ničim u kut. Sve ti rekoh. Znati me po koži tek, a pod njom svijet vrli od danja nesebična, ili po putu od jutra kroz borbe ruku uznih što ne znam tamu dnevnu, malo... read more
pro 29, 2010
Pjesma Zaborava…
I u tišini,dok mi srce kuca Moja raspadnuta sjena i dalje traži Put,u kojem crta života ne puca Ali toga puta nema,da li išta više važi? Srce i dalje kuca,nikako da stane Valovi života,tope se,u ovoj životnoj kori Koja će puknuti,otkriti sve svoje rane I sve polako staje,da li se vrijedi nadati novoj zori? Sva ljepota,sva gorčina,sav užas,nestaje u prahu vremena Svi ovi trenuci odlaze,u vječni... read more
pro 29, 2010
Zastor Tame
Snuždenim pogledom,zurim u zastor tame Osjećam tu nejasnoću,tiho kucajući u meni Ugledah,krajičkom oka,sve čovjekove obmane Očaj poboljšanja,u krvavim rukama,kako se drveni I,dok se taj,vječni zastor tame polagano spušta Prekrivajući svačije lice,gutajući svačiji glas Čovjek kao čovjek,samoga sebe briše,k`o iz gušta I zvukom tišine ostavlja,samo pokoju,mrtvu vlas Na noćnom vjetru,taj... read more
pro 29, 2010
Zjenice prepune nedosanjanih snova
Sjedimo u tišini večeri što ne prestaje teći, na usnama zamiru nam riječi, samo pogledi govore dok osjećamo dodire, igru sudbine što između nas stavila je daljine koje nas guše, a ipak nam misli kilometre ruše, u željama što rastu u pogledima… dodiruješ mi obraze dlanovima, odmičeš kosu sa umornog čela, a ja ljubim te toplim riječima, ljubim te svojim nemirima… i osjećaš... read more
pro 29, 2010
Molitva odbačenog (autor: Jelena Bogdanović)
Ne moraš da me pripitomiš da bi me učinio svojim prijateljem Ne moraš da promeniš moju prirodu Možeš me naučiti da ti verujem Možeš me hraniti rečima za kojima gladuje moja duša Sa dlana svog srca Zrno po zrno Možeš mi pokazati da me nećeš odbaciti kada me vidiš Ranjivog i plahog Nakostrešenog i smetenog Dok menjam svoju dlaku Da nećeš ustuknuti pred mojim ranama I očnjacima koje... read more
pro 29, 2010
JUTARNJA ROMANSA
Grlim te voljena, u divnoj noći srebrenog mjeseca, što prahom prekriva gole grane nara, u vrtu našem. U tvom oku zvijezde blistaju dok poljupci moji lice tvoje miluju, a na grani nara golub krilima maše, on žeđa dok gleda ljubav našu, i čeka golubicu svoju. Jutarnja rosa zlaćana, od izlazećeg sunca okupana, miluje zlatne niti tvoje kose, s grane odletio golub i golubica, čarobni ples u zraku... read more
pro 28, 2010
Pesnikovo jutro
Papir je beo Čekam stihove Tebe sam želeo Dolaziš u snove Tvoje oči budim Grad još sneva Životu se čudim Munja nebom seva Dodiruje me ruka Od kamena i zlata Šume blage reči Let ptičjeg jata Budni smo oboje Nadire jutro kišom Okna kaplje roje Zaljubljenim... read more







