sij 10, 2010 Posted by sead

SAN

Sanjao sam divan san sanjao sam da sam slavuj ptica doletjeh u sobu tvoju a ti spavas usnula ljepotica I skrilima mekim njezno ko lak vjetar sto brise rosu sa listica ja ti sklanjah uvojke sa ljepog lica Probudi te dodir lak i gledas me zacudjeno otkud ti ljepa ptico upita me tiho sneno U narucje tad me uze ja ti pjevah zaljubljeno a milova i ti mene toplom rukom zaneseno Eh... read more

sij 10, 2010 Posted by Nepoznati Pjesnik

Odlazak

I kada jednoga dane sve ovo prođe, I kada nestane dragih mi lica, I dalje pjevat će stara mi ptica: Čuješ li starče ovu šutnju, Vidiš li starče ovaj dom, Netko svira u tvoju lutnju, Tuđ netko živi u domu tvom… Napisano jedne večeri 1977. read more

sij 10, 2010 Posted by Svijač breza

Ruševine mladih misli

Ovo sam napisao sa nekih 17-18g. Slučajno sam naletio pa da vam pokažem što sam nosio u sebi dok još nisu postojale ruševine jednog čovjeka…. Umri kad pozelis poletjeti, snadi se i pobjegni doma gdje te mrze i zele. Blesavo se nadaj dok padas i places krikovima cija si zudnja iz doba iluzija. Dok smo bježali doba su nas stizala a koraci slabili, volja je propadala, pravila društvo licemjerima... read more

sij 10, 2010 Posted by Toma

Prozirna Dubina

Gnjurim u bunaru propadam kroz nepoznato dno Grebem se Nosim slomljene prste slatke širine Dodirujem drugo polje Ispuštam slike raskoljene slobode Lomim odraze prozirne dubine read more

sij 10, 2010 Posted by Toma

Čuvar

Čuvar čestitog vremena otkriva se u prašini. Strepi. Troši napore za podivljale kazaljke, Slijedi trag obuzelih krhotina. Brži je od svjetla a izmiču mu kapi, Gazi preko sjene, a izmiče mu slijed. Ne može se vratiti, ne može pobjeći. Dok ne sastavi, dok ne premjesti naše namrštene oči. Gluhi Majstor napuštenog srca, Raspušteni Čuvar čestitog... read more

sij 10, 2010 Posted by Toma

Krik

Ruši se dim Ruši se pepeo Ruši na mene Cijelu noć Pločnik je zalutao Stojim nad sobom na klupi Krik daleko uz mene Ruši se dopire read more

sij 10, 2010 Posted by Toma

Tenisice

Razgažene, premalene tenisice otpadaju s mojih tabana. Sad su u zaboravljenoj sobi, vise — obješene o klin. A on je zabijen duboko — u raspukli zid. Vonja po tufini. Svjetlo — Zadnji put gasim sada to žuto treptavo svjetlo. read more