pro 1, 2009 Posted by yssane

12. 10. 2009.

stotinama već puta prođoh kroz isti ovaj promukli park pomalo je tužno zaboravljeni kišobran poput izblijedjela osmijeha ostavljen na ogradi lice bjelasa mu se na mekom svjetlu nekih starijih lampi hladni prsti što miluju hrapavu kožu okolna drveća sa sjetom i nekom tihom čežnjom neka jača svjetla u daljini i bliži otkucaj zvona kao srca drugog nekog ljudi prolaze jedan za drugim gledajuć tek u... read more

pro 1, 2009 Posted by color

Pitam te.

Nema. Sreće. Radosti. Tuge. Bijesa. Ničeg. Samo prazan papir kojeg motaju i gužvaju kako žele. read more

pro 1, 2009 Posted by Princezica

Toliko te volim

Toliko te volim da tvoju srecu stavljam ispred svoje Toliko te volim da zaboravim da moji osjecaji postoje Toliko te volim da ti zeli sa njom srecu Toliko te volim da poslije tebe nikog necu. read more

pro 1, 2009 Posted by color

ekspresija

Naslikaj nas. Možeš li nas zamislit? Postojimo li mi? Izgubljeni.  Kao u filmu. S kaubojima i indijancima u glavnim ulogama. U potragu za blagom. Postojanost. Bitak. Trajnost. Trenutno. Sadašnjost. Vječnost. Ovdje i... read more

pro 1, 2009 Posted by yssane

27. 10. 2009.

tisućama puta odlelujah na krilima jesenjeg golog daha i noći što tek dopola sjaji jedva rascvala tek dovoljno trunku dovoljno da me samoća uštine duboko u pluća a ovaj grad pun prikaza tvorevina umova začaranih sjenama a zapravo grad sazdan od riječi i sitničavih mojih očiju i starih starih otisaka kiše a ako ti se činim šutnjom zemlji ja podarih svu boju svojih obraza usta svojih ne zatvaraj... read more