pro 6, 2009 Posted by Bojan Ristic

Pricanje sa samim sobom

Dok sedim u ovoj praznoj prostoriji Osecam se kao da nishta ne postoji Kao da su mi svi snovi prazni Samo su tu oni pametni Oni koji ne postoje Svi oni koji uvek cute Tu sam I ja sam sa njima Sa svim secanjima Sa praznim mozgom Olovkom skojom nemam shta da pishem Sa prichom koju ne mogu ni da opishem Zato neshto samo shvrljam Kao da dosadu ubijam Ustvari je samo pretvaram U neshto shot bih nazvao... read more

pro 6, 2009 Posted by Bojan Ristic

Poema o pesmama i stihovima

I sada kada sve moje pesme gledam Ja vidim da jos odrastao nisam Samo sam u stihovima odrastao i ozbiljan Vidim da sam pisao o onome u sta sam nesguran Pesme moje polako se trose, ali ostaju iste Stihovi moji polako cure, ali me uvek od prljavog zivota ociste Ja se menjam, pesme su samo odraz onoga kakav sam bio U njima su sve moje zelje i sve ono sto sam oduvek krio Moje pesme me brane od suza koje ne... read more

pro 6, 2009 Posted by Giovanni

Sretni puti mira

Na nebeskim dvorim jedna zvijezda sjajna, svojim treptom sjajnim anđele k*sebi priziva. Vidjela sam noćas plač dječice s neba, bježu ispred mnoštva oružja zapeta. Dječica su gladna, i žeđ ih pritiska, ta nevina bića mala crna smrt priziva. Anđeli vi čuvari mili poletite dječici s neba, pokažite im pute spasa sretne pute vječnog mira. read more

pro 4, 2009 Posted by Giovanni

Nikad više neću biti sam

Nikad više neću biti sam kad si otvorila mi srce, uhodila si u moje snove i otvorila mi rajska vrata. Cjelovi na usnama vreli grijaše moje usne žudne, držeć te na krilu nježno ko najdivnije malo dijete. Svaki tren u dodiru tvome plamtila je vatra ljubavna, oči su mi pogledom pričale nikad više neću biti... read more

pro 4, 2009 Posted by Blažo

Imendan

Hladan zimski dan, danas joj je imendan, Što da joj kupim, što da joj dam? Trnjavu krvavu ružu? Porezala bi svoju kožu, i od jada i od boli, bacila bi, jer me ne voli. A ko noć crnu čokoladu, frišku iz tvornice mladu? Ne bi ju pojela, znam da nebi stavila bi na dnu fijoke…sebi. da ju ne vidi, da se nesjeća da mi srce gori ko svijeća. Da na pišem pjesmu? da se bacim opet u česmu? Samo će... read more

pro 4, 2009 Posted by V.S.Cobet

Čekajući

Tišini puštam da me vodi, nekud preko olujnih mora, preko pustinja zlatnih, vrelih, do planine što led s nebom dijeli. * Tipične su moje vrleti uma i ponori duboke svijesti, gdje nekad kao vatra gori, a nekad u led sve stvori. * I sanjati ću, sad, nešto lijepo, nešto veliko kao samo nebo i tim snovima hodati do kraja gdje se nebo sa zemljom spaja. * Čekajući da se ne probudim iz sna i da ne... read more

pro 4, 2009 Posted by Charlie

O Žugecuu

O Žugecu Bila je noć i stigla je kazaljku kazaljka na uri. Po krovovima bjelokutne sjene Po selu razlila se mjesečina Jedan se ovdašnji Žugec napio. Pijan, bio je pun vrlina. Na mjesec su lajali psi, Motale su se okolne mačke, Žugeca je čekala žena, Krupna, podbočena Nadimala se svim rebrima I prsla bi i ne bi. Onda su se otvorila vrata, U kuću je ušao Žugec, Pa mjesec, ... read more