stu 19, 2009 Posted by Just Lana

Depresivna

Zora je. Tebe nema. Neki prasak u glavi Sa zvukom hrđajućeg čelika I pijeska izvitoperene plaže Kotrlja se niz um. Čekam te. Ne dolaziš. Još jedna noć Probdjevena u samoći ubrzanoga pulsa. Želim nestati, ali ne umrijeti. Ptice me vraćaju u realnost. Na ulici tišina. Pokoja tupa bol u prsima, Da se nađe. Škripanje u predjelu malog mozga. Opet hipohondrija. Tebe i dalje nema. read more

stu 19, 2009 Posted by Just Lana

Ruši me

.. .. Ruši me, kao kulu od pijeska, Kao nepostojeći drevni grad, Kao val kad udari o hrid, Kao neki odvratan neopisiv smrad. Kao požar u pustoj šumi I grom kad nebom zagrmi. .. .. Tako ruši me stvarnost mog života… Gdje je ljepota, gdje je ljepota? Gdje je nestala sva silna sreća i dobrota? .. .. Oni dani svi sad plove daleko, Nestaju u magli mojih sjećanja. Kad vratila bih se natrag, Bi... read more

stu 19, 2009 Posted by dcevani1

ZID ZA SUZE I SMJEH

Svaki čovijek ima neki svoj čošak svaki čovjek ima neki svoj zid svaki čovjek  ima neko svoje mjesto vrlo važno mjesto, mjesto gdje plače. Moje su mjesto srušili  neki ljudi srušili sa zemljom ga sravnili i zato svakog dana pred zidom njenim stojim čekam i plačem. Svaki čovjek ima mjesto svaki čovjek ima neki svoj čošak svaki čovjek ima neki svoj zid na koji može kredom napisat što... read more

stu 19, 2009 Posted by Hrvoje

Kad osjećaji prevladaju

Nisam tu da govorim o tim stvarima samo bih napisao koju riječ Nema me tamo gdje ptice slobodno lete sve je ostalo u pogledu njenom. Ne želim biti ciničan ne tražim utjehu već ostavljam svoj trag u njenom zagrljaju… read more

stu 19, 2009 Posted by kaligraf

kišni grad

Kiša nad gradom, a grad u noći Grad ispod kiše, meni ne znam kamo je poći Nebo tamno kao pokvareni svjetionik A duša mi kao odbjegli zatvorenik Što progoni je nemir Korak sam po korak dok mislima tražim uporište Sjajne od kiše ulice moje su prazno prizorište Za kraj poželim tramvaj bez voznog reda, karte i stanice Jer moji su snovi pogubljeni kao kovanice Putanjom boli u naš napušteni svemir read more

stu 19, 2009 Posted by Nia

nedovršeno

Zar da se opet sjetim? Zar nije vrijeme da odletim sa ovog zgarišta od tisuću ničeg i ništa? Zar da dozvolim opet da se rijeke razliju u meni Da se otope  lanjski snjegovi i strahovi zaboravljeni? read more

stu 18, 2009 Posted by Giovanni

Noćna straža smrti

Tamna noći svoje gnijezdo svila, studen lahor  šumi kroz tišinu, noćna sova iz zvonika huči u spokoju malo mjesto spava. Noćna straža besmrtnih duša neba, krijući se tamnom noći luta, crne harfe sviraju za duhom a on vreba kroz noć smrt doziva. Obgrlio gnijezdo mrežom paukovom, kome da pokloni osmjeh sudbe strašne, da mu dušu zovom u visine vine na bespuća tamnih nebeskih... read more