stu 30, 2009
05. 11. 2009.
u noći bez mjesečine prošetaj ruke naše zamrznutim kanalima i ledom ih ujedini nježno neprimjetno a zauvijek ne bi li se svi dodiri naši ostvarili duša će moja u nebesa uzletjeti poput zvuka sretna i bezbrižna i zaigrana u nama u tihoj noći možda se združiti s onim nevidljivim mjesecom čašom bjeline lepršave što potajice se ljubi s pahuljama oko nas u dosad netaknutom snijegu samo otisci... read more
stu 30, 2009
Nisi jedina
Nisi jedina… …zraka svijetlosti što uranja kroz moje prozore… …više tamna mrlja… …što guši snene obzore… Ne unosiš ništa dobroga… …u moj život ionako zapušten… …pogledom dozivaš osmijeh… …ja nimalo opušten… Kriješ svoje namjere… …u lažima o vječnosti… …daješ do... read more
stu 29, 2009
ima dana
ima dana kad sama sebe uvjerim da si prošlost… i onda je sve super,poletim,raširim krila,potražim nekog… zaboravim te u tuđim rukama,moram,ta ne bi bilo fer,zar ne?…. i sretna sam jer uz miris tuđeg tijela zaboravim tvoj ali znaš..ono što podsjeti na tebe ne dolazi izvana… na tebe podsjeti praznina u duši, na tebe podsjeti san, poništi sve moje pomno... read more
stu 29, 2009
28. 11. 2009.
poteci žilama mojim i razbudi boju u njima zglobovima u kojima tek nazire se sva riječna ljepota sazdana od šljunka ugibljivog i lipovih sjena pričljivih i tek napola vidljivih takvim tekućim prstima prođi mi kroz kosu i ostavi u njoj svoj miris lako opor i s natruhom tek ranovečernjeg vjetra gipkim me brzacima povedi i upij u me mladost našu i starost i sve ono što ćemo zajedno... read more
stu 28, 2009
Zvezdani putnik- poslednji okrsaj…
Ocaj… Nestajem lagano… Nemilosrdne kandze sete Polako me uvlace U najdublju tamnicu svemira… Najcrnji ponor mog srca… Mesto gde svaka nada Prestaje da postoji… Strah… Poslednja bitka se sprema… Tesim ranjeno srce Da ce preziveti josh jedan okrsaj Dva najveca neprijatelja, Noci i dana, Josh jedan pokusaj Da vrati zoru… I tebe sa njom… Da ce u tvom pogledu Naci snage za josh jedan... read more
stu 28, 2009
Ni ponizan ne uspjeh se skriti
Uobičajena rumen putnika danas je iskreno divna ali neobično slana vraća se preporučena epitetima,estetski promjenjena proizašlim pogledima. Njezin nespretan pokušaj da se podari unutar slovitosti bujne krvi,prigodne krletke lica, svadljivo mi školuje nesneno proklinjanje posvete zaronjene na volju nejasnog izraza umora. Lakoumna banda meteža stvorena od sjajnog zlatara u ljupkosti za boga... read more






