lis 6, 2009 Posted by roska

KAZI MI

Sto je ljubav , ne zna nitko Sto je patnja, zna svatko Sto je besana noc Sto je ceznja Sto su dani bez tebe I sto je smisao tebe Kazi mi. read more

lis 6, 2009 Posted by roska

JESEN

I ova me jesen na tebe sjeti I ova jesen bez tebe prolazi , Nem nas vise nismo ni bili Samo je srce ceznulo I o ljubavi snilo read more

lis 5, 2009 Posted by Giovanni

Mom ocu

Na mrtvačkom odru, izborana lica u crrnom odijelu prekriženih ruku, s krunicom u ruci leži mrtvo tijelo mog najdražeg i voljenog oca. Bog je milostiv,dat će mu kutak raja, da  uz moju majku opet se nađe uz Božju pomoć,molitvom vjernom, s nebeskih visina paze na mene. Zadnji put ljubim to milo blijedo lice, tuga mi dušu slama, srce ludo tuče, nikada više vidjeti neću mile... read more

lis 5, 2009 Posted by infinite

Zvono sa zvonika iz drugog svijeta

Ljubav je i kada te ne volim kada sam ljuta, kada nisam svoja u bijesu i mučnini ljubav je ne blijedi, ne nestaje ona me čuva kada misliš da odlazim Ljubav nije osmijeh što traje mir koji u zagrljaju drži ne ispušta spokoj, ritam kiša Ljubav je stalno previravnje, traženje posustajanje tek nesigurnost je čini i zagubi se, lako je proguta tama Ljubav moja tek ponekad pronađe način read more

lis 5, 2009 Posted by infinite

Bestjelesna, bezimena ja

ja nemam odgovora na tvoja pitanja ja ne tražim tvoj glas u moja svitanja ti si moj od početka svijeta i prije rođenja svih i prije kiša i planina i sve što poznaš – ja sam bila, zbog tebe haljinu kroji mi sunce da pogledom uhvatiš onaj ton cella i obujmiš me nježnom pjesmom, poznam tvoj dodir na mojim bedrima i blistavi trag na mojim usnama i misli koje obojaš tišinom iz svakog nemira... read more

lis 5, 2009 Posted by senada brcaninovic

Čovjek i vrijeme

Drhatom mu srce tijelo tresti stade, za njega se lati, na zemlju pade i nebu zavapi: ”Neka stane… neka stane Bože vrijeme…” Sa neba prošaputa od Svjetlosti glas: ”Ne može… stati, - tvoje vrijeme, dušo, sam si ti.” ”Ali prebrzo ide… prebrzo mi teče”, drhtavim glasom čovjek nebu reče. Svjetlost se još više ukaza… zatreperi... read more

lis 5, 2009 Posted by Ninna

GUBITAK

Ej, ja se gušim. Zato što je jesen, zato što je kesten pao, zato što si zaboravio moju tišinu. Ej, ja se topim. Zato što je jesen optočena suncem, tvojim imenom, tvojim uzdahom i tvojim teškim okom na mojoj cipeli. Sram. Život. Prebirem radosno po prošlosti otkinutog lista. Ej, jer ti suza blista, luta, zadržava smrt, kristali sjever i jug u istoj riječi, Ej, ja se spuštam. Ja se usporavam,... read more