lis 9, 2009 Posted by Ninna

VIDIŠ LI ME

Vidiš li me ikada. Pitam se vidiš li me ikada. Neprozirnu pored rijeke, nestrpljivu ispod plahte, izgužvanu iza zavjese, nesmirenu ispod stola. Vidiš li me ikada. Samu u pustinji sa zrncima pijeska u ustima. Borbenu. Tihu. Istrošenu. Iz ormara čujem kaput koji se nosi samo u zimi. Grebe po vratima. Čeka tvoje dolaske i odlaske. Vlak. Još jedan vlak s kartom za natrag. Vidiš li me ikada bez... read more

lis 9, 2009 Posted by stormwind

erdelezi

nije tajna da za mnom laju popovi i ministranti babe iz prvih klupa ne osjećam baš oslobođenje a ni strah al je panika što svevišnji njima vjeruje ne bole riječi ne više ne bole laži nikad više poneki zaborav samo zaboli najviše onaj njen… read more

lis 9, 2009 Posted by Ninna

JA

Na nebu je raj, možda kraj, izmaštani samuraj, na licu je očaj, ispod oka sablja bez dragulja na dršci, katastrofa. Plišani medo je na rubu kreveta, zaboravljen od dječjih zagrljaja, uperio oko prema nebu… Na nebu je raj, kraj, veliki zmaj, treperi, radosna zvijezda sa sabljom samuraja izigrava kralja. Ja sam tu. Tako mala, tako mala. read more

lis 8, 2009 Posted by Zbunjena

Ljuta

Tako sam Ljuta, Ljuta na sebe, Ljuta na tebe. Toliko sam dala, toliko još htjela, planirala ČUDA – s nadom potajnom U tom čudnom, brzom životu. I. .. na nekom vrhuncu htjenja, usred velikih planova, ostala sam sama. Puna, a prazna. Kome ću sve to sada dati? read more

lis 8, 2009 Posted by senada brcaninovic

Prozor

Danas je otvorila prozore nekoliko puta, sluteći… da će proći ulicom bez početka i kraja… oči njegove. I danas je. I sada gleda… i svi su opet tu, dolaze i prolaze… samo njega nema. Jedna zvijezda sa neba k’o nada se nasmije, a postelja od snova… velika i bijela, iznova… čeka je; i novo sutra kada neće htjeti… Reče da od sutra neće na njega... read more

lis 8, 2009 Posted by Giovanni

Pjesnikinji

Pišem pjesmu tebi! a za stolom cigarete pepeljara puna, a stihova nemam, jer pišem tebi pjesnikinjo koju ne vidim jer pišem tebi pjesnikinjo koju ne poznam Stihovi tvoji puni su dara čaraju pjesmom poput maestrala, koji vijaju trubadura pjesmu od početka pa sve do kraja. read more

lis 8, 2009 Posted by Zbunjena

KUŠNJA

Duga trpnja, bol, laž, već dugo laž. Primam, vrištim, skupljam, dugo skupljam. Napor da prevladam i živim. I uvijek suze. Otupjelost, ispraznost – već dugo traju u meni. Što sam ja manja ti si sve veći. Ubio si me – nas. Zašto? Zatvor. I tri slatka čuvara. Oni me čuvaju i paze da ne zagazim u crnilo. Oni su svjetlo u mom Zatvoru. Najednom kušnja – rekla sam ti. Sam si kriv ILI... read more