search
top

Ništa ne pitaj

Ništa ne pitaj dok pored mene mirno ležiš slušajmo tišinu i dah sve drugo neka ide u prah nemoj da preda mnom bježiš… Ništa ne govori samo mi nježno dotakni ruku da osjetim toplinu tvoju koja hrani ljubav moju ti u meni stvaraš buku… Ne pali sviče dok ležimo u tami nek dodir priča najljepše priče koje ni jednoj drugoj ne sliče o kako je lijepo kad smo... read more

Noć tame

Ponoć, otkucava turobno bat. Tišina, vječni mir noći, teška,sparna, ubija svu volju. Proždire, sjenu mjeseca. Depresija, krovovi krvavi, kuće  mauzoleji utvara. Nečiji duhovi, lutaju, šutke prolaze, zastajkuju, mrmore, sablasno gube razume, padajući, svijetle voštanice. Strah noći nitko ne nazire. Bubanj, bubnja u utrobi, gori vječna vatra. Trpe, vječno mladi muževi. Rascjep, bezdan, troše... read more

Tvoj rob

Pjev usnuli ptica, kroz misli mi se roje, kao da sam lutalica, što luta sam za nas dvoje. * Ti si kao vjetar, tako nestvarna i snena, a ja uvijek kasnim za metar, jer brža si od vremena. * Kako da te stignem, kad bježiš mi kroz ruke, i kome da čašu dignem, jer tvoje su u daljini, luke. * Stavio sam pečat, na usne vrele al’ hladne, i cijeli život ja ću ječat’ zbog duše puste i... read more

Moja nedovršena pjesma

Rominja,rumori,žubori kiša u ponor moje duše, curi, kliže i poput plime gorki pelin diže do ruba tišine što prekrilesu davno neke stare kmice, obojale  sjetom moje mlado lice. Ljubav,slast i gordost taliri su stari, izgubljeni putem… U prašini života tiho snatre, dok na mokrom drumu, uzalud se trudim rasplamsati neke nove vatre. I žarom talira ogrijati srce, okititi skute, da mi njina... read more

More života

Poput oseke i plime, dolazio si i odlazio moru godinama… Radovala sam se svakoj plimi, trčala za osekom, moleći da mi te vrati, da ne otplivaš iznova u morske dubine. Uranjala sam kao dijete u nove valove plime, s tobom u srcu i tvojim imenom na usnama. Ali ove noći, nisi došao na pjeni od vala. Uzalud sam tvoje ime zvala. Morske su kapi odletjele put neba i nećeš se vratiti više, silazeći s... read more

Lijepa vila

Kraj šume na cesti  ispod malog mosta, gdje potočić ko zrcalo blista, jedna djeva pletenica plavih, u haljini bijeloj lepršava, ko vila. Njedra su joj mladenačke, lijepe, struk tanašan, a bokovi ko stijene, hoda gipkog se nagledat ne mogu, obraza najljepšeg što Bog može dati. Isplela je vijenac od poljskoga cvijeća, na glavu ga stavljaše kao mlada neva, pa  trčeći ko srna livadom... read more

I reče on…

I reče… još prve noći kada se sretoše, kako on ne piše pjesme. Pretežito… to samo rade žene. One su osjećajne, sanjalice… slabašne il’ plačljivice… Ne priliči muškom rodu da stihove neke piše, Mislim… pa muško je… -zar objašnjenje treba više? I reče on… a zalud sve jer ne znade… da ona nikada ljude ne sluša… i nikada... read more
2 od 271234567...»
top