lip 22, 2009 Posted by Enver Muratović

Uzaludni kao sunce

Je li meni kazna Boga Da ni u snu tebe nije Da se sunce tupo smije Kao zmija ispod stoga? Je li, oče, možda tvoja Želja da se ne sretnemo Da u grkom moru znoja Kao vaške istruhnemo? Je li, oče, zbilja Tamo Crno nebo sve do Boga - I još crnje ljudsko srce Da li ovdje tumaramo Obliveni pjenom smoga Uzaludni kao... read more

lip 21, 2009 Posted by Marko Vistan

Postalo je hladnije i očitije

sjene su vitke na zamoru dana obrisi izgubljenog svijeta povlače se u svoje jazbine hladnoća pojačava dojam gubitka kiša daje čvrst, postojan ritam ovom prizoru tupi zvuk ispire nade na groblju Calvary posljednjem mjestu gdje se skrivao smisao gdje je Jorge de Sena zaboravio svoje tijelo i duh žureći na kavu sa Minotaurom usred zamišljenih krajolika Krete jedine domovine koju je poznavao u sobi... read more

lip 20, 2009 Posted by Tea

Posljednji ples

čuvam još za te posljednji ples.. zadnje redove pjesme ljubavne.. bit ću tvoj ponos… tvoj zrak… udahni me… samo da dočekam jutro…. read more

lip 20, 2009 Posted by Enver Muratović

Ratnik pjeva mrtvom drugu

Radiši Iliću sa Uba, koji poginu na pravoslavni Uskrs aprila mjeseca 1999. na Kosovu Ti opet pjevaš: Biljana! Živa su mrtva usta! Ta pjesma, druže, tihana, Ostaće ovdje pusta. Pjevaš o Ubu, ocu, O metku u tvom čelu; O glavi bebe na kocu Pjesmu proljeću, svelu! I reci Gospodu, glasno, Kako su teške rane, U granju ostala slika; U lice Njemu jasno - Pljuni kosovske dane I apsurd... read more

lip 19, 2009 Posted by Marko Vistan

Pustinja

poput vjetra nesvjesna si svoje snage prst postaje korijenje dok dotiče zemlju kad prašina zamagli vid možemo vidjeti utvare oko sebe krošnje blijede na ranoj ulaštenosti listova tek tada mogu vidjeti kako uranjaš svoje tijelo u mramornu kadu ti, sa svakom urušenom riječju, slijedi me obrijat ćemo glave i čekati dok na leđima ne izbiju krila read more

lip 19, 2009 Posted by Enver Muratović

Povratak sa Kosova

(jun 1999.g.) Zbgom žbunje, leglo zmija Odoh kući ispod šljiva Zbogom tugo Prokletija Što inje te vječno skriva Zbogom puško-zlo iz Tame I kestena divne šume Što ostaste vlažne, same Čuvajući puste drume Zbogom krvi sa Radiše Blago njemu ispod trava A ne meni što još dišem I ne shvatih šta je slava Zbogom noći pune straha I duhovi karaule Ljepota je ovog kraha : Nas su noći pjesmom... read more

lip 15, 2009 Posted by Svijač breza

Tmina

Pišem krvlju rođene riječi, ukradene od slabosti tame, iščupanih iz grudi gorostasa majke ponizne. Tama se šulja ne bi li me prevarila i ne znajući čije je oči prešutničke gledaju, čiji ju otkucaji čekaju. Kada bi samo znala da joj inspiracija počiva u običnim nevjernicima, u božjoj pogreški. I tako nastavlja blažena u svom neznanju koračati istim tragovima kojima je krvarila jučer koji... read more