svi 30, 2009
Pjesnikova ispovijed
Taj kamen teški što na grudi mi postave Nerazumne misli potpuno me obezvrijedile U grudima i duši bol je neizreciva Prezir i gađenje u srce me najviše pogađa. Ljudi ne vidjeh kako htjedoh nešto reći Već uzeše mi prostranstvo,govor jadan Baciše mi tijelo i dušu u bezdan mračan. Taj pjesnik-taj sam,u mrtvoj boli O svi zli dusi najmračniji vrazi Na ovom mjestu kao proklet jesam Njihovom... read more
svi 30, 2009
Kraj
Te gorke suze što niz obraz klize Tjeskoba u duši me zavede Nejasan osjećaj prohuji mi tijelom kao da letim blažesnim vjetrom Oštrica što iz dlana mi padne Niz dlan topla gusta krv klizne Zamučen pogled,crne slike prohujale Život kroz dlan zauvijek nestane. read more
svi 30, 2009
Odlazak
Mislima okružen patnjom bolnom Promatrao sam nebo krvavo crveno. Svod što plamen svjetla nestaje Strah se u tijelo uvlači;pobjeđuje. Razlog više da život moj Kroz pješćani sat sporo izmiće. Mjesto što u tmini ugledah To grob stoji hladan,prazan Na kamenoj ploči vidjeh teško strašno Isklesano ime u mraku moje,a oči Što vid ionako poluslijep u tmini Neopisivim tragom plavim me bode. I dah... read more
svi 30, 2009
Daleko od ljubavi
Sjedim na rivi i promatram tmurno nebo Gdje sivila i hladni vjetrovi šta sa sjevera Prostruje mi kroz tijelo,kao nekakva tmina Kraj mene…mjesto je prazno Jer ti daleko si od mene. valovi što zapljuskuju kamene obale Slabije,pa sve jače i jače tako moje srce kuca čim sjetih se tebe I kroz hladno more,daleko na pučini Kroz tisuču otoka daleko na obzorju U sumaglici što vidjeh jest lice... read more
svi 30, 2009
Svjedoci
Svjedoci zla što na svijetu ovome Bezčutnom,razjedinjenom poput obale Upijaju bezličnost sadašnjosti,utopiju sutrašnjosti Zavezani bodljikavom žicom utjehu ne donosi. Promatram svijet što iz raja se stvori Osvetom,oružjem,mržnjom u pakao pretvori. Ruke i tijela natopljene pune krvi Svjedoka što na ukletom mjestu,mrtvi Sada netko drugi njihov život i sudbu kroji. Na ovom gnjusnom svijetu sami... read more
svi 30, 2009
Tama
Tamom odzvanjahu čudni koraci,bijahu nevjerojatno poznati,čudnovate moći čudnog zvuka. Razmišljanje me navede na suludo jednostavan zaključak i preiskren čak da bi me i zastrašio. Bijaše to koračanje tuge. Primicala mi se kroz gustoću tmine ne bi li se odmorila sjedajući preko naslona stolice. Kako sam ju gledao sve više sam ustrajao u zamišljanju tko ju je mogao na jedinstven i prvotan... read more
svi 30, 2009
Hrabrome vojniku
Zadubljeni, okrugli i jarki magnet uhvatio je sluznicu dubine. Osjećaš li kako ključa snažna erupcija na ušima maloga žetona? Voljela bih da hukne „aleluja“ u uski prolaz nevidljivoga grebena. Zarij svoje pandže, grebi lakomo kao koru zimzelenog drveta. Ne pišti lampa kada se gasi, ne skiči mandarina kada se guli, šogunati zrače mojim tijelom kemijskom reakcijom, joni i ioni zahvatili grom... read more






