[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Noćas me plaše svjetla,

što dopiru kroz pusta okna.

I sjene tamne i strane,

koje glave promaljaju kroz stakla.

Plaši me vrištanje tišine,

parajući čudnu noć.

Noćas sam ponovo mala.

Iznova se bojim mraka.

 

Pokušavam raširiti krila.

Zaboravih,

davno su podrezana.

Pokušavam ti dozvati ime.

No ne mogoh ni slova izustiti.

Ostadoh jezika podvezana.

 

I opet trnci niz kičmu.

I jeza dobro poznata srcu.

Kao da svi duhovi nemira

dotiču lice svelo.

Žig kroz dušu mi prodje.

Zagolica me nešto staro.

Dogodi se nešto novo.

Srce zadrhta cijelo.

 

Osluškujem.

Muk.Tišina.

Samo leptirica još krilima lepeta.

Sjene već kolo vode.

Skupljam se plašljivo,u kut.

Bježim od cijelog svijeta.

Zarobljena u sebe.

Oslobodjena od slobode.

Autor skorpijaj

CRVENO-ZELENO JEDNOSTAVNA-KOMPLIKOVANA CRNO-BIJELO SUNCE-SNIJEG VESELA-TUZNA POEZIJA-PLES

Ova objava ima 10 komentara

    • Ma vidis da kasnim za ostatkom svijeta…Volim ja malkice zabuniti narod hahahaahaa
      Bolje te nasla hahahaah
      Drago mi je da ti se svidja pjesma.
      Pozdravcic ti leti :))
      Gdje si ti ovih godina hahahhahhahaa
      Malo me uhvatilo neko ludilo,samo bih se smijala hahahahaahhaa

  1. Bolni stihovi…prestrašeni…ne boj se mraka…on nam je prijatelj…raširimo misli po njemu…a ne vide se:)
    Prelijepo napisano draga Skorpi!!
    Osmjehe kroz mrak i tišinu šaljem do tebe…da ne budeš usamljena u tami:))

  2. Noćas sam ponovo mala.

    Iznova se bojim mraka.

    …kako si ovo preljepo rekla,cijela pjesma je za pohvalu ali ovaj stih mi se najviše svidio..neznam čak ni kako drugaćije da se opiše to stanje..bravo “S”.

Odgovori

Subscribe without commenting