[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na mjestu gdje bi osmijesi trebali cvati
stoji čovjek i nijemo pati.
U glavi mu se misli brzo roje,
o da li nade još postoje?

Hoće li se čuti nijemi glas
pa da zadnji pokušaj postane spas
ili će vapaj krikom utihnuti
i neke snove zauvijek potonuti.

Da li će čovjek otići ili ne,
ako ode, gdje su uspomene?
Tu gdje ode hoće li ko znati,
gdje li će ga društvo opet zvati?

U najtvrđe kosti uvukao se strah,
opasnost bi od oslonca mogla stvoriti prah.
Skorije vrijeme će pokazati
hoće li se jedno svjetlo ugasiti.

Previše misli se po glavi mota,
hoće li smijeh i ponos naslijediti sramota?

Posted by Nigel

This article has 8 comments

  1. Predivni stihovi Nigel,a ja ću odgovore pokušati dati.
    -Nada zadnja gasne.
    -Ako nam se i ne čuje glas, u nadi je spas.
    -Uspomene su uvijek u nama ,
    ako nestanemo, pravi prijatelji će nas uvijek naći u sebi.
    -Osloni se ako možeš,
    dići češ se ako i padneš u noći
    jer jutro mora doći.
    -Ako treba plači,zgazi ponos, to nije sramota.

    Pozdrav od srca ti ostavljam:))

  2. mudri, gotovo filizofski stihovi kroz pitanja na koja odgovore daju zivot i vrijeme, ako uopce i bude odgovora. U svakom slucaju, odlicno si napisao. Pozdravljam te Nigel!

  3. Izvrsni stihovi dragi Nigel!Ako i donesemo krive odluke…nije sramota,samo moramo priznati da su krive…barem sebi…i pokušati ispraviti.
    Osmjeh od ♥ šaljem k tebi:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting