[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
jak zvuk zelenog svjetla neprestano
najavljuje dolazak hrpe svečanih odjeća
po betonu se lijeno vuku tihi koraci
jedna noga čvrsto stupa za drugom
odjednom začu se čvrst muški glas
„…gledao je snimke iz djetinjstva…“
sada ih s majkom zajedno gleda
pjesma motora i tihe suzne oči
bezobrazni gavran pocrni zrak
kosilica zuji mirno travu bulji
umoran                                    kosač primjećuje sjenu pokraj zida
pada na koljena                                  “od sada parcelu manje moram kositi“
vidio je smrt svog sina                                    gradski pokop auti buka kao tvornica
kako nestaje u vječnom mraku                                   u crnoj jami zabijele se ruže nad tobom
sve dalje tone nepomično blijedo tijelo                                  hitna pomoć uspaničeno pojuri
sunce sija a zemlja se na njega baca baca baca                                  a trava se i nadalje kosi kosi kosi

Autor Blažo

Odgovori

Subscribe without commenting