[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Noć prepuna zvijezda autocesta,obilaznica,
trinaesti ,ali ne petak .Ponedjeljak je .
Rujan,babinje ljeto ,dani vreli,a noći svježe
Dodirom dlanova spajali smo naše misli
i glasove tihog šaputanja,prepunog planova budućnosti.

Klizimo cestom pored našega grada optočenog milijunima svjetiljki.
Bljeskom svjetla nebo je dobilo posebnu boju.
Prolazimo pored Plesa, avion uzlijeće,smijemo se kao djeca
umorni,
Slušamo radio ,stari Pjer svojim evergreenom
zove naše glasnice na lagani pjev.

U očima bljesak svjetala,brzinom su išla na nas.
Tupi zvuk loma i mrak.
Krik vlastitog glasa ličio je na urlik divlje zvijeri,
prekinuo je misao.

Budim iz nesvjesti bolno tijelo,
vučem nogu želeći se pomaći.

Nepoznati mladić kuca na staklo,vapim njegovu snagu
Izvlači me van,
vrištim izbezumljena prilazeći zgužvanom limu.
Unutra je moje Sve
Moj život,
Moja budućnost
Moja ljubav

Ugledah otvoreno plavetnilo suza.
Živ je! – kliktajem zadnje nade sam uzviknula.

Krv iz usta šiklja van ,teče prema vratu.
Bacam se na koljena,vičem, derem se
Volim te!
Ne ostavljaj me!
Tijelo ne može pomaknuti.

Gužva kolone automobila.
Mnoštvo ljudi prilazi prestravljenog pogleda

Čujem jedva razumljivi šapat
Dobro sam!
Čuvam te!
Odi po naše najdraže!

Sin je doma.
Kćer je sa školom u Crikvenici.

Forever@LidijaPuđak

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting