[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Možda još jednom
da se tebe taknem
nakon svih godina
bez nas
te dušu čistu iz
bezvremene smrti maknem
udahnem napokon
i pustim suzu s razlogom
Ugasio sam sve vatre
Nema sjaja u tami
niti zvuka
šutim gol u osami
i pitaju ljudi tko sam
ovako besjene puti
dok među njima
lutnja moja
životom tek sluti
Shvati me ovako
otrovana čežnjom
propeta na vrhu kazma
s kojeg pružam ruku
u sjećanja prazna
ali da bih tada živio
morao sam sobom nestat
umorit onu muku
Nisam izgubio
nisam pobjedio
napustio sam polje
i u daljini izblijedio
Sada nazad kopnim
U prašnom uvezu
bijele stranice listam
i tu negdje skriven
dubinama titram
IZ KNJIGE “KAPI”

Posted by Tomi Lav

Da li sam dobar, originalan i onaj, koji nadahnjuje pjesnik ili uopće nisam? Taj tinj, tu žar koju gušim u sebi (a kako i ne bi dok nevidim od silna propitivanja jer kako i bi dok sam tišinom zavijen prepoznao sebe u drugima) nikada neuspjevam do kraja ugasiti jer usužen potičem još veći plam kao ulje na vatru da dodam... Tko sam ovako mrtva života? Kao meta kojoj je jedina svrha biti pogođena, stojim u promašajima nečijih strepnji. Tek tu i tamo napeta ruka zada mi ubod kako bih znao da ipak dišem..to sam, ništa više.

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting