[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kamo kad sve stane?
I suze čak…
Vjetar utihne, jecaj umine…
Kao ponoć u tuđini
taj ponor u nutrini.
O radosti, samo svoja…
Zàpali nebo i u oku nestane
i bi tren života,
kratka mladosti.
…bijeg od sna tek osta
u sumraku boja.
Zapali nebo..!
U jaru plama
sagori bez srama,
jer jednom se vide
široke čistine,
a sve nakon su
tuđe izmagline.
1- 1 (largo)

Posted by Tomi Lav

Da li sam dobar, originalan i onaj, koji nadahnjuje pjesnik ili uopće nisam? Taj tinj, tu žar koju gušim u sebi (a kako i ne bi dok nevidim od silna propitivanja jer kako i bi dok sam tišinom zavijen prepoznao sebe u drugima) nikada neuspjevam do kraja ugasiti jer usužen potičem još veći plam kao ulje na vatru da dodam... Tko sam ovako mrtva života? Kao meta kojoj je jedina svrha biti pogođena, stojim u promašajima nečijih strepnji. Tek tu i tamo napeta ruka zada mi ubod kako bih znao da ipak dišem..to sam, ništa više.

This article has 6 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting