[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

u noći bez mjesečine prošetaj ruke naše zamrznutim kanalima
i ledom ih ujedini nježno neprimjetno a zauvijek
ne bi li se svi dodiri naši ostvarili
duša će moja u nebesa uzletjeti poput zvuka sretna i bezbrižna
i zaigrana u nama u tihoj noći
možda se združiti s onim nevidljivim mjesecom
čašom bjeline lepršave što potajice se ljubi s pahuljama oko nas
u dosad netaknutom snijegu samo otisci naših osmijeha
ispred polupraznih kuća
ponegdje još koja crvena jesenja ruža uhvaćena
u prvom snjegovitom jutru
i gotovo je smiješno gledati je kako zapanjeno postoji
prozirnim gotovo okvirom zarobljena
ali moram priznati moja se bit danas veseli svemu
i sve mi je novo gledano tvojim riječima
dotakni kapke svoje i otari s njih sav teret života
kao da ništa do li prašina nije
ovo je tek jedna od rijeke zima koje želim prosanjati s tobom
i da osmijesi naši budu zapisani u snijegu
čistom i još nenaučenom na nas
dok god bude bilo usana kojima ćemo se osmjehivati
jedno kraj drugoga
u svakoj pahulji naši cijeli životi

Posted by yssane

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting