[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ne žalopojka volim,
volim te.
Zalazak sunca gledanje!
Vi mislim.

Sunrise daje mi nadu,
Elegija pišete.

Gospodine molim!
To je moje Imate ga,
ti si otišao.

Ikona, u mojoj glavi, ti si moja
Tvoj lik, izblijedjele od tuge,
stalno gleda.

Srce ima super, znam,
za moj nema mjesta u njoj!

Osjećam, mislim, želje,
vi kažete: Evo ga! Ovdje je! Da, tu je!
Negdje dolje je pronevjerio,
bol u srcu, u duši samo ravnodušan …

Moj dan započinje s zalaska sunca,
u noći završila u nemirima.
Bol duboka, iscrpljeni, daje mi tjeskobu.

Kamena ću raspuknev,
Drvo je trebalo isprazniti.

Kao što sam čak i ja ići,
prije nekog vremena sam se pojavio,
doušnik iz utrobe,
te će otići.

Ja ću skliznuti iz ljubavi,
da je vječni, trajan, nerealizirana.
Ne znam koji vole dati donirati
ljubavi moja nevina.

Prvi je previše Nadam se
nisu odgovorili ljubav dar,
na tanjuru umetnuta.

Bilo je to savršeno žena za mene,
ali ja nisam bio savršen čovjek za vas,
stoga je moja želja za tebe
je ostala neispunjena!

Hej, pustoši Dodaj u Elba ostati s
tobom!

VOLFI
2017

Autor volfi

Odgovori

Subscribe without commenting