Patrijahalno društvo nekima dušu lomi, na tisuće komadića je razlomi. Zbog pretjeranog rada i vojne discipline, neki često osjećaju duhovne praznine. Meni isto ovaj sustav ne odgovara, mentalne probleme mi stvara. Duša, um i tijelo mi nisu u ravnoteži, a to je ono čemu treba da se teži. Lijeva, logička polutka mozga previše se u…

Usred pustinje nisko grmlje s velikim trnjem, procvalo je narančastim cvijetom, crpeći iz dubina pustinje  škrte kapi vode, predstavljajući  život u velikom ništavilu…

While our year together flew by so fast,it’s left an enduring sweet aftertaste: in twenty-three years that since then have passed,joint memories we’ve built on those of the past.Back then, you gave me a home away from home;most will find it hard to imagine this:to some unknown teen from across the globe,you have been true parents,…

Na sirokom sumskom proplanku dogadjalo se znakovito slavlje…Otkaceno, iskorijenjeno drustvance slavilo svoj Spomen-dan,nazvase ga “Oprostajni intermezzo”; jedan poznanik mirece– Dodji, citat ce se poezija Maje Perfiljeve… Dodjoh, tako je Petnaesti august postao – Dan za pamcenje,iz mnogo razloga… naokolo borovi… jele… poneka breza…U njihovim krosnjama, lahor je cijelu noc svirao Sonate Zaborava…Lica sjetna, sanjarska… oprastahu…

Susret dva prostranstva… Susret u kome ona predaje njemu plodove svojih borbi i nastojanja, a ono njoj ulijeva nadu u bolje i sretnije sutra. Međusobno se podsjećaju na neizmjernost veličine Stvoriteljeve velikodušnosti. U susretu duše i mora teško je razabrati što je od njih dublje, koje je od to dvoje šire, i što se sve…

Ispod zvijezda ništa novaobična je i noć ovaljubavnici strašću dahćunoćni muk i sove huk Ptice slute osvit skoritama se sa svjetlom boriono gori sa istokabistre pospana se oka Ispod nebeskoga svodaslijep uz slijepca slijepo hodapalubu Zemaljskog brodapotop diže… Voda! Voda!

U dodiru sa hladom i mekanom travom, snovi su se redali.Pod vedrim nebom i ljetnim vrelom, duša je drijemala.Uz pjesmu ptica i huk povjetarca, laganog.Krčio sam brige mnoge, što prema hrliše. U blaženom opusu sna, čekao sam ja.Kad došla si ti, onako dražesna, baš poput anđela.Kojeg meni Bog posla, kao talas sreće što naiđe.Ma ni…

onog ljeta, prerezaše vrpcu pupčanu,odvojiše od majke nju, zasvjetliše očiturobnog života, čuje se jauk, zazvonišeu daljini zvona…. U ČETIRI ZIDA otac zavolješe njene franze boje kestena,majka za nju ne nađoše puno vremena,postavljati pitanja zašto i zbog čega, svrhenije bilo nikada, Ona, je ubrzo prohodala,možda silom prilika, sa kukcima i zvijerimana vjetrometini, ostavljena…sama…. U ČETIRI ZIDA………..

Oblaci? Na njima misli moje plove. Sunce? Rijetko gledam u njega. Bog? Nije pravedan. Gdje je? Nikad ga nisam vidio. Postoji li? To on zna. Ja sada moram poći jer misli moje žele na put.

Svemir

U tami svemira postoje samo stranice, nepoznate, svjetlucave, zvjezdanom tintom ispisane i u taj tren isti svemir odzvanja zvukovima nepoznatih trenja, sjajnim kometama prati putanju sadašnjeg trenutka…

Po geografiji lica iščitao me istinito. Sa smiješkom na licu, u ugođaju morske večeri, uz glazbu i trun alkohola, iz usta mu izašle riječi kakvima se nisam nadala. Rascvjetana sam u očima jednog dobrog muškarca, iako su male šanse da nam se dogodi ljubav. Ipak, lijepo je bilo čuti sve što je promućuran o meni…

rjedak, a tako očit,primjetim ga na kilometre,uvijek se vrti i sapliće o noge,škaklja na osjetljivim mjestima,a ja ponosna, jasna kad o njemugovorim i pišem, držim ga okovrata u ogrlici koralja, mirišemu latici tulipana, predajem sečarima crvenog balona i vjetrenjačikoja izaziva čuđenje, drugačija je,neponovljiva, hrani se vatrom ljubavi,i tako od malena, sladila se crvenimbombonima, plesala u sandalicimaboje trešanja, u kosi vrpca jarkih obruba,još samo da…

Po tragu mraka, kad tama obavije tijela.Užarene strasti uzburkale su sitne sate.Po usnama starih, uspomena.Klizale su naše nade. Al u trenu čudne slabosti.Što raspametila je naše snove.Prošaptala si tiho, nježno. Samo da nkad ne svane. Al zora se bliži i znam da tišti.Što rastanku se primičemo.To mora tako, znam nije lako.Al ovim putem krenuo je…

Od ranog detinjstva, šaptao mi deda.Dobrota sine to je mera, ljudskosti svih.Svi smo mi Božija deca.Što kradu čari života i pretoče ih u stih. A verovao sam ja, ta deda valda zna.Pa stariji je on, a ja mladi konj.Jer ćud je čudna kada stariš ti.Za smisao života, tad se uhvatiš. Problema nikad dosta, dok si…

U neka doba, jedne noći.vidjeh tvoje oči, boje badema.I sve mi se činilo da ne postojim, na tren.Ko maljem odalamljen, zastao sam tad. Srce zaigralo je snažnoprošaputalo nježno.Ona je ta.Ma istina nije.To ne može biti.Da tako bane, kroz tanke niti.Noćnog nemira. Ma shvatio si krivo, to ti se snilo.Skreni pogled taj.Šaputao sam ja. Ma nastavi…

Bila bi šteta da neka šetnja ostane neotšetana I neki zagrljaj besmisleno dug bez nas da ostane Volim te da se ne izgovori, prešuti, proguta i samo pogledom klizne preko poda I sav smijeh i sreća i tuga Možda šala, nekad nježna, nekad gruba Neka pijana noć,  suluda, umorna jutra Osjećaj i želja da ne…

jednostavno ne razumijem možeš se kladiti u to neka zabava počne ne mogu to preboljeti u 24 sata ja majstor zanata mislim da želiš ići dalje pa reci mi onda rekla si da hoćeš ajde to si već rekla počni od početka i nastavi dalje nekad su nas veselila novorođena jutra racionalizam je vrednovanje intelekta…

Još uvijek volim. One iste oči. Onaj isti osmijeh. Istu razigranost u dobra doba, istu tišinu u ona loša. Sve vrline, čak i mane. Volim isto ludilo koje sam zavoljela, koje postoji da znam koliko još uvijek volim.

Ti si šutjela one noći Nisi htjela ništa govorit Tišinom si mene  htjela ubit I ranjenog me pustit da živim Srce  reče: „ daj!“ On je loš to znaj Zlu se ne predaji On  ti nije  taj Nakon nas ništa više  nije isto Gledam naše mjesto Pošto znam da Kad malo bolje razmislim Tebe voli…

OLUJA piše: Ante Marinović, Stankov Ovo je zemlja Hrvata stranac čuj me Ako dođeš sa dobrom namjerom Hrvati će te lijepo primiti Dođeš li sa mačem od mača ćeš past I niko ti neće na grobu suzu dat Mnogi barbari prešli njene gore i rijeke Svi su bili potučeni od Hrvatske ruke Barbari ovdje izgubiše…

Na malom gradskom otoku uvenuše svo cvijeće. Što im se dogodilo, nitko reć mi neće. I sije sunce satima, I spušta se kiša, ali nijedan mali cvijet prirodu ne usliša. Dok na sivoj livadi,  u hladu ispod hrasta, ne zapuše zimlji vjetar i stabljičica nasta. Danas se pod hrastom bijela tratinčica kreće; Na malom gradskom…

Trud ima ploda Makar je voda došla do plafona Zgoda nova Bez bontona Evo hodam ulicom Što je nekad bila od betona Pored prolazi i voda Ona vjerovatno ide do mora Ali ja drugim putem moram I zato još što trebam da osim lopte ovdje dodam Ovaj je redak sada koban Bio sam mali kada…