# Prostor bez zagrljaja. I samo to. O odlasku peva kiša. Kalama svita na obrazu stenje Pisući ljubljeno svemučenje Usnama pliša. O mahu nametnutog lišća Zar je tišina pijanija od vina Što ispočetka i potrbuške Leže na moje rubove muške I pije Suze melopeja? Za trag ti krvi U prvoj plesni Crvenih kruški Dajem detinje…

  Vetar i slepi miševi Roze deca u bledom mraku A nekada rizikovao sam tvoje ime Na čelu noseći tvoje noći Sad me ulice kradu Kaži: Dal tražiš lice severa Da me lepše preboliš Otimajući od odgleda moguće Ljubeći mi uplašene korake Vatre bez traga i imena Nekad, njive na Jadran su sećale U ekstazi…

I tako…   U Americi, negdje na ulici, gdje spavaju prosjaci i bjegunci, srela sam te.   Čudno…   Otkud ovdje?   Ali hodaš uz mene ulicama grada gdje nikad prije nismo nijedno bili.   Pričamo. Smijemo se skupa.   Odjednom uzimaš moje ruke u svoje, nečujnim riječima govoriš. Od sad nas dvoje skupa ćemo…

Bivši To je ovisnost. Nećeš ga se riješit Ako ga i dalje uzimaš U mislima U snovima Ako ga i dalje držiš U nadama U željama Očekuješ Poziv poruku Slučajni susret baš u tom discu Mučenje Prekini To je ko droga Ostavi Ko kikiriki Smoki Kad kreneš ne možeš stat Cocacola Kad navikneš na okus…

  Urezane su bore u lice moje godine su pomalo učinile svoje U nekom zanosu gledam svoju djecu kako jure, prskaju, skaču iskreno i čisto vrište od sreće iz ljeta u ljeto sve su veće i veće.   U grupama, u hrpama na plaži svi stoje i jedni drugima do tri broje tko će se…

Pripremam kovčeg za putovanje za novo stanje u njemu svjetiljka na trljanje tepih što leti i password tajni za vrata Raja: “Ljubav bez kraja” za slučaj svaki i šifra Pakla: “Mržnja me takla” još log-in Limba Purgatorija: “Oprost od grija” Tajni broj mob-a od Gabrijela odat vam neću za one, on je, što kleču PUTNIK…

Sjećaš li se onog pješčanog traga koji me je doveo do Stijene od kristala što još uvijek mami svakog vraga i uz koju ja sam tada zanesena pristala? Ti si bio onaj čije pratila sam stope i koji je ostavljao svjetlucave kamenčiće. Sjećaš li se kako klecala sam da me ne poklope zmajevi i dusi…

Bez slijeda pravila, osluškujuć’ ti bit, tražeć’ čulnu nit, razlamam putenost na djelove, dahom. Skupljajući kapljice s tvoje mokre kože… Dok one se množe! Jednu po jednu ih kušam za se, svaku. Slanost svoga jezika tvom nepcu darujem, vješto omamljujem i k’o u sprezi smo zamamnosti lude. Nadahnuta bićem i muškošću tvojom, bivam sasvim svojom…

Dok snivaju ljudi pred zoru Krovovi im bjesne od nebeskog sivila Vjetar udarcima zidove pozdravlja I tišina jeziva na kraj’ se prikrada   To nisu sivila nebeska To nije vjetar jaki To djela su crnog prijestolja Što ga ljudi gledaju nijemo   Dok snivaju ljudi pred zoru Krovovi mi strahuju od kaplji nebeskih Vjetar ruši…

Ovu pjesmu posvećujem svojoj djeci jer sam sretan što vas imam i što vam to mogu reći Ja vas volim, ja vas ljubim srcem svim moja ste sreća, moja snaga ne želim da vas izgubim   Radost oko srca titra, a u oku suza sja kad moje oči ugledaju vas tad više ne postojim ja…

Jednom ću ti vratiti svu ljubav koju si mi dala, ti ćeš biti uvijek moja bubica mala, ponekad u tvoju ljubav nisam vjerovao, kajanje i žal sad više ne vrijedi i na to nisam imao pravo. Možda jednom budeš shvatila, da si u mom srcu bila jedina, no previše je je grešaka mojih da bi…

Trik

Neću ti pokloniti osmijeh. Zakloniti ću pogled, Duboko u pod. Neću te učiniti svojom, Pustiti ću da budeš ono što jesi. Ostani slobodna. Ne obaziri se, Uvijek netko Pokušat će ti podvaliti trik. Ja nisam mađioničar, Ali znam te natjerati da misliš samo na mene.

I u tudjoj zemlji igrali smo se skrivaca, u tudjoj krvi oprali smo ruke, ti pogledi , ti osmjesi vidio sam ih sve, osjetio sam ih na najezenoj kozi, jeza se uvukla pod kozu, horor je zakucao na vrata slomljenih.. ustajali ti osmjeh na licu, gadi mi se,gadis mi se,makni se covjece idi svojim putem…