nije ljubav stvar,ni loptica bez stava,ni kolut kolača nijeta jebena ljubav kojanas muči, zamara,čini ludima i tjera u očaj,a onda odjednom svese preokrene i u časupostanemo žedni, gladni,mazni, na jeziku brzi,u mašti bogati s primislimapožude,skidamo maskei ogolimo sebe do tančine,one varke i laži u stanjuPINGA, poput čarolijepostanu PONG pa ondaopet iz početka ili kraja,euforiju prenosimo daljinamabliskost…

🎶HVALOSPJEVNA PTICA🎶 U krletki zemaljskoj, opjevavam vjeru rajsku! Prišli mi i dobri i zli, da bi me voljeli i sudili. Tako to pod križem ide, suze samo vjerni vide i mog se bola ne stide. Zli robuju, zanovjetaju… Nanijeli mi davno bol, ne znam tko… ni zašto… ali se uporno nastavlja ondje gdje su pale…

U mlinu

Prve sunčeve zrake toga jutra Perun baci s neba na vodu. Zaigraše bisernim sjajem rosne kapljice i niske. Probudi se usnuli jaz i promeškolji, obradova se majskom suncu pa voda veselo krenu suncu u pohode. . Bljesnu u svoj svojoj ljepoti stari mlin, vrbe, odvažne johe i lopoči. Brze pastrve šmugnuše u sjenku, rakovi podigoše…

Toga jutra kupio sam u knjižnici knjigu omiljelog pjesnika. Magla je davila Posavinu, hladnoća je štipala obraze. Stari me efendija pozove na čaj, taman za rezu da uhvatim, al na vratima prije mene unutra šmugnu ona. . Otrese vlagu sa šala i reče mi nešto što ne čuh, u lice mi… Čupavi plavi uvojci se…

Aleksandra Lazić,Može jedan mazić?Ako ne daš mazić,Evo tebi plazić!Mada bih od tebeNajradije poljupčić,Da budem ti golupčić,Da dođeš mi pod ćebeDa ti ljubim pupčićI ispod pupčića,Ćero Lazića.

večer

VEČER Još jednu večer sam,promatram krošnje kroz dim.Ulica lije kroz otškrinut prozor.Autobusi, djeca i psi.Tihi glas meko mi šapućepostojim samo ja,ne postojimo mi.

Stvaranje svijeta zvijezdama Planeti su metci Koje je Bog ispalio u Svemir Prvog dana stvaranja svijeta, Kada mu baš nije išlo od ruke; „Ne ide, pa ne ide!“ A Svemir se vrti, pa vrti… Bilo mu je dosta svega, Tih krhotina, tih rupa, tih nakupina Materije. A svemir se kreće, i kreće… I pomislio je…

Strah ti je, prijatelju, kao lavina…pocinje od nemira, podrhtavanja pa se obrusi nad tobom i preplavi sva osjetila…”kao okovan strahom”, kazu, takav je i osjecaj; okovan, zarobljen, paralizovan…vecinom je strah posljedica teskih i turobnih misli, koje se roje po nasim glavama i dovoljno je samo da se sjetis rata, onog koji si dozivio na svojoj…

Uzdahni i reci mi ah, zvučalo bi tako glupo za prvi i zadnji put, al nema veze, znaš da sam već bezbroj puta polomio špiceve i, ah, sve perlice malene šarene bezvrijedne caklene i zube sam polomio, sad ti se ne bih svidio.

🎶Dođi Gospodine Isuse, primi naše duše zahvale… Pa da gorke boli ozdrave, po vjeri suza naših.🎶 🎶Presveto srce za grijehe oprosti, anđele nam u duši ugosti, pa da svi shvatimo Otajstvo križa iz hvalospjevne ljubavi!🎶 🎶Harfa nek nam bude, ovo srce malo, koje je pred milost tvog svetog platna stalo.🎶 🎶Povij nas u svoje Presvete…

Iz svoje duse izlijevasslike nekih dalekih, otislih svjetova,nekih idilicnih Arkadijai rajskih pasnjaka na kojima su se nekad voljelicobani i cobanice…Ima u tome bajkovitog cara i ljepoteali nemoj, nemoj molim teozivljavati te carobne prizore… vizije,to je jedan nepovratni svijetjedan davno umrli svijetu svima nama tako ziv ali sjetan, ranjiv;sjecanja ga rezu kao ostri nozevii zato nemoj,…

Ona je bila kao Snjeguljica snjezna,oko Mirjane su se okupljali — kao pcele i leptiri,a ona je voljela mene, bas menekao i ja nju…Bilo je to nesvakidasnje prijateljstvoBrinete i Crnejedna smo drugoj tajne nase otkrivale(Nitko ih drugi nije smio doznati!) Ona je mastala o svome lijepom “C-ku”a ja o svom fakinu “C-nom”…Ah, kakve su to…

Jos jedan odlazak a vani lipe mirisu…mirisu…Jos jedan gubitak a srce mi gubicima vec ispunjenoJos jedan nepodnosljivo tezak rastanak–Majko moja, DRUGA!o, kad bi mogla vidjetikako je zemlju sa nebom spojilapoput sjajnog vatrometa duga… U tvojim ocima sjaja nema visetvoj se osmijeh izgubio u borama tvoga licatvoj glas je slabasni i nemocni dasak koji se iz…

Te tegobe naseg vremena, ko nasa sjena su. Sreca je sekunda, ostalo je sjecanje na nju, ja zelim zivot, a ne da sjecam se u snu. Stijene nosim koje ponijet mogu, za dvije noge zahvalan sam bogu. Sto traje vrijedno je, osmijeh mi je vjecan. Podijelicu radost s tobom, a prihvati tugu ako umijes, ako…

Idem

Tko sam ja Što sam Prolaznik ubogi bez prtljage ruku praznih klipišem ko kljuse putevima dugim noge se vuku ko godine puste jedna za drugom onako u nizu nikoga nema korake da broji i nije mi stalo tek s čela znojnog rukom onako usput peku me oči bolne zbacim kapi slane idem i idem usta…

Žao mi je. Žao mi što ljudi koji znaju kako je kad te iznevjere, kad te život slomi više puta u malo vremena, kad te povrijede oni koje silno voliš, postanu oni koji čine isto što su učinili njima. Žao mi je što govore ružno o nekome koga su nekad dizali u zvijezde. O ljudima…

Ptica

Gledam pticu, njoj je prirodno da leti, raširi krila i zagrli oblak bijeli, iznad livada zelenih sjajnih od jutarnjeg sunca, dokle pogled seže leti moja ptica…

Lastavice moje cvrkutavene dolazite više u sjenice mojih očijuiz njih su otkinuti Kastor i Poluksu njima nema više modrila svodani vaših gnijezda ispod streha,iz oblaka se crno mlijeko izlijeva.Ne vraćajte se u moje srce,jer i ono više nije moje. Odletite i letiteponad nepregledivih oceana,pašnjaka i nepoznatih vrhova,svih nepreletjenih čudesa.I sletite na Elafite i zapjevajtedušama davno mrtvih…

Nekad na papir prospem stih Onako usput nek ostane trag Drugačije ne umijem i ne mogu Ljubavi jedne davne. Ljubavi koja me nosila od nastanka morima bijesnim Razbila sebe i mene o hridi oštre ljute. Groba joj ne znam Ruže joj pružiti ne mogu Zakopah je negdje u nutrini Duboko duboko u mojoj tami i…

Prolaze daniJedan za drugim,Umorni i sneni…Ista lica, ista mjesta,Iste ulice povazdan gledam.Iste riječi slušam…Tek u sumrakObuzme me sjeta,A pogled mi privučeJedna lijepa zvijezdaKoja tiho treperi,I ja krenem pustom ulicomMojih misli u susret njoj.Blagi povjetaracMiluje mi liceDok upijam tišinuKao žedni putnik voduNakon duga putaI osjećam ljepotu života. vmk 2019

BIRAJ

vrijeme ti je naklonjeno,zvijezde rade tebi u korist,ljeto ozbiljno pokucalo,a to je prilika za oboje,zato ne oklijevaj i trzni se,otkini putem ružu boje ljubavi,ne srami se što ljudi lažu,ja volim muškarce koji znaju,iskreno govore i jako se daju,no, prepuštam ti sloboduda biraš između potoka u srebru,mora koje dodiruje oblake,dajem ti šansu, ne i posljednju,meni širina…

Svaka je suza molitva, neizrečena. I plačem evo Gospode kao dijete duge godine. Kao da sam se izgubila, u ovom tijelu u kom mi je zarobljena duša. Meni treba bezbola, meni treba spokoja, meni treba odmora od trpljenja. Meni treba hlada, meni treba odlazak u onu svetu postojanost gdje me ti usavršavaš i braniš, gdje…

Hladan jutarnji povjetarac nosio je lagano pramenove magle uz katun. S istoka se rumenila zora. Sunčeve su zrake prvo obasjale božje pašnjake pa se počeše gasiti zvjezdani grozdovi na nebesima. Potom se Humski katuni u daljini rodiše iz noćne koprene pa planuše crveno. Sitne kolibe pokrivene šindrom k’o đerdani su se nizali ispod Trebove. Polovica…

Kako je sjajna duboka noć, koliko zvijezda će nebom još proć’ u ovaj tren, dok vjetar zvoni kroz visoke gore, dok mjesec plovi u svoje dvore i obale oplahuje ovo plavo more…

Lagano je koračao kroz gustu planinsku kadulju što je opojnim mirisom mamila roj divljih pčela i bumbara pa su još od ranoga jutra dolijetale iz obližnjih visova. U travi se uvijek nađe života koliko i u našoj stvarnosti, ako ne i više. Mravi su presijecali sitnu planinsku stazu kojom su njegove bose noge nečujno gazile…