KO ĆE DA VRATINEZNANO PROTEKLE GODINE? Nisam kriv jer nisam znao,godine lutanja sam odbolovao,meseci postali preduge godine,tuge su mnoge radosti smenile,a ti si bila, najdraža moja,neznano sama unutar mog srca,bez ljubavi moje, bez nas sa nama,i godine išle, redjani kalendari,svi dani novi postali stari,a ja sam lutao i nisam znao,nikakvog znanja nisam imao,mila moja. Sada,kada…

Teturam mislima u polusnu. Teturam teškim koracima U maratonu života. Očaraj me pogledom, riječima, mimikom. Bilo s čim. Budi smisao mom besmislu. Postani razlog Zbog kojeg ću trčati do iznemoglosti. Ne daj mi da pokleknem u svoje sivilo I zadovoljim svoju bezvoljnost. Ne daj mi biti ja.

obala je bijela obuzimala noćoči su žurno skenirale kostuzalud su žvakale keramički mrakproklinjale suton i prizivale mi kraj perje se rastopilo i spržilo mi dahatom se bez izbora rascjepao na dvazemlja je jaukala podarivši mi glasglasno se okrenula i otela mi dan surla već je nestala i zamela tragnoga se zaplela o nebeski sjajsvemir je…

ja ne vidim večeras sivilo nad rijekom nine čujem zvijeri što urliču raspoređeneu šumama dubokih vidika….. za mene možda osvanulo je julsko vrijemeu januaru zime ili možda proljeće kad životse rađa, kad započinje plamen vatre, kadna scenu stupamo mi-ljubavnici iz prošlostiželja, otimamo kolorit crvenog i bojamo usne,grijemo dušu….. je li ponovno nakon kratke stanke, na…

Ples

Stopala klize  po bijelom, sjajnom kamenu, u srcu sreća, dok na lice pada  sunčeva svjetlost, radost je svuda, pružimo ruke i zagrlimo se veselo plešući  u ovom sretnom danu…

Znaš li, čovječe, da onaj tko voli spreman je poći u pakao ako odande treba izvući srce onog koga voli?! Znaš li da će onaj što voli uvijek pronaći način da ljubav oplemeni život voljenog nadom ili mu vrati izgubljeni smisao?! Znaš li da treba samo znati protiv čega se mora boriti, pa će već…

Niz dolinu noćca brodi, niz dušu se sjeta plete; Da sam ptica, da sam cvijet, da sam uzdah, da sam dijete. … Niz grudi se tuga lije, niz lice se suza valja; Da sam pjesma, da sam leptir, da ti šuškam kraj uzglavlja. … Da sam sveti mač prorokov da zavitlam niz ravnine, da sam…

Livadu skriva samoća a gavran zaziva snijeg, pramen se magle vuče, jutarnja slana pala; bijele se doline i brijeg, niz goru vjetar vije, venu niz polje trave i drhti zeba mala. … Na snopu suhoga kukurijeka dva se pozdravljaju mrava, po obrazima se dugo miluju ticala nježna. „Ne zaboravi mene…“ – uz plač je uzdisala…

U zvjezdanoj noći jedne čarobne zime, pahulje su svjetlucale u mojoj kosi, prekrile borove i uske staze, lepršale tiho, kao da vjetar ih nosi…

Ljubim te Ko što zora napaćena noću Umorna od sanja Nevjesta ustreptala rumena Grabi žudi zagrliti njega Zagrliti dan Volim te ko što dan zaboravljen satrven izgubljen u tami luta traži svjetlo Bosi prosjak na beznadnom putu zrno nade traži u Danici zvijezdi U plavom odsjaju ladnom tegobnom Prate me oči plave Prate duge noći…

Bilo bi dobro da sviju na jedno vrijeme prekrije snijeg, pa da se samo pjesmom nalazimo i odvodimo u topla ognjišta utjehom nutrine. Bila bi i ja tad nađena dušom! Zato me tako i voli, kao da ispod sniježnog prekrivača postojim, jer ja sam ti zatrpana djevojčica sa šibicama… Beztijelesno sam ti ja biće, ponajviše!…

Pjevaš mi sav radostan, tu u mome bolu. Nedodirljiv si, ali postojan i samo moj. Raspjevani smo skupa u ovom trpljujućem putovanju. U istom smo vlaku života, ali vagon je drugi. Vjetar mi kazuje nisi sama. Tišina nije samo moja. Netko tu sa mnom sanja, kao krilo uz krilo smo si u duši. Eh da…

I’m losing my mind and going insane, ’cause cannot defend against sore bane of venomous carnivore who’s feeding with my inner core, always hungry and wanting more, he just goes roar roar roar…

Dobro ti jutro Godino nova Čemu takva žurba Pa ovako rano Već kucaš na vrata Nadmudrila si me Svojom Vještinom, I zgodnim Kostimom Znam da očekuješ Raširene ruke I blagi osmijeh Ali na mome licu Tek ravnu crtu Usne će isplesti A ovi prsti Obgrlit ce ruku Savijenu u Zgrčenoj šaci Znam da dolaziš u…

Tjeram od sebe sve zablude, vješto skrivene  ispod veste, poput knjige mekanog uveza, dobro sakrivene, ne odaje moju čitalačku strast, zaogrnuta dugim plaštem tišine, stižem  do  tajnih vrata lucidnosti…

Teško je.. Iako mi je netko nekad rekao da je ljubav dragocijena, ne smiljena, nježna i ne boli. Teško je… Život je težak i na početku nje i na samome kraju… Teško je… Dati sebe, a biti prisiljen istrgnut se iz pogrešnih ruku. Teško je… I zato ne, nemoj me pitati volim li te? I…

Sa ljubavlju na Kornate piše Ante Marinović, Stankov Na Kornate plovi i plovi lijepa bijela brodica nama Gledam valovi ližu ljube i grle svoje krasne stjene Stjene natrag vraćaju valove da njišu brodicu i mene Užitak titram na plavim Mediteranskim blagim valovima Jedan lijepi otočić maleni skoro na dohvat ruci meni Krasna je ovdje umjetnost…

Probaću da te zamolim nešto Bez okolišanja i trunke srama Znam da smo krili mnogo toga vješto Ali ovaj put misterija me malo smara Prestani da budeš insiracija, zaboga! Bez milosti ću da ostanem bez obraza Da ti iščupam srce, dušu, dio ramena tvoga. samo da prestaneš da budeš kuga i zaraza. Moliću , ako…

Čovjek je složena stvarnost. Njegov je duh nadnaravan, psiha mu je na granici prirodnog i natprirodnog, tijelo mu je materijalno, duša neobjašnjiva. Kad pogledam čovjeka, u njemu gledam sve to. U svakom čovjeku vidim te različite razine bića. Kako da ne primijetim ono što mi se nameće kao odgovor na pitanje?! Kako da zatvorim oči…

Kad te obuzme strah… Kad osjetiš zavist… Jer je netko učinio nešto bolje nego ti… Kad pomisliš da vrijedi više… Kad uočiš pogled i osmijeh u oku u kojem želiš vidjeti samo sebe… Kad te ljubomora potakne da želiš pobjeći s mjesta… Kad se izgubiš u sebi jer ti nije jasno što u stvari osjećaš……

Moja

Večeras ćeš biti samo moja, Svaka tvoj riječ bit će moja. Ukrast ću ti udah s usana I disat ćeš na usta moja. Kad ostanem bez zraka Više nećeš biti moja, Ali nikad neću dopustiti Da kroz usta moja Izađe dio tebe.

PROMJENA

vidljive iz bliza,a sreća daleko čeka,nema riječi ni znakakako pronaći pravo,zima zagrizla, injepohvatalo se za jele,more zaledilo, koloritsijedih nijansi podsjećana gospodina, a on to više nije,preobrazio se čovjek,sjedi negdje, cigara dogorijeva,šešir sakrio izborano lice,boem, šta reći,ali ja želim sjesti, ući u društvonjegovih misli, potrebni mi njegovisnovi,moji utopili se u blatnjavojrijeci, jesam li uzela dobar izbor,tko to može znati, na tragu sam,dobacih par…

neke veličine na vrijednosti nikada ne gube i nikad ih ne mogu zamjeniti neke veličine druge… genetski usađen u mnoge generacije, ti si mi najdraže majčino nasljeđe….