U duši vidjeh trag Žara nekadašnjeg, nesvakidašnjeg Što opeče me Ponovo. U žaru tome izabrah Život da ti dam Ruku i srce da dam Nikada sam da ne ostaneš Da ne nestaneš Zlopamtilo ne budeš. Okupah se u vlastitim suzama Kao labudica Tek probuđena Iz sna, unutar jave bijaše Nesvakidašnji. Sanjah te. Opet. A ti,…

  želim te ženo ohrabriti, obrisati suze iz napuklih njedara i reći ono što davno trebala si znati, odupri se snazi nevremena, muških ega i prljavih igara, hodi otvorenim stazama okupanih mirisima aprilskih đurđevaka, umiri podivljali svijet i učini reda u svojoj riznici misli, pusti slavinu neka poteče slap mednih poljubaca, nek otvore se plavi…

Radi straha čovijek ne osjeća ljubav Ljubav je najveći osjećaj Radi straha čovijek ne osjeća najveći osjećaj   Strah se plaši ljubavi Ljubav pobjeđuje strah Strah se plaši biti pobijeđen   Strah stvara svoj vlastiti strah Strah od straha je panika Strah stvara paniku   Panika je konačni pokušaj straha da pobijedi ljubav Panika je…

teško je živjeti bez ljubavi a još teže se boriti protiv nje jer kada nekoga voliš bez te osobe ne može se . teško je sakriti to jer vidi se to,kada nekoga ludo voliš ti na tebi sve vidi se. Dugo sam tražila ljubav koju sam pronašla ja jednog dana u kojoj nema laži ni…

  Okoštana so’ ti izgriza moždninu jer vijecima plača rijeke pune tminu Tu ne stenje ni prsje kad probada ljubav ko vatrene strijele – užareno trsje Jer tu žnjelo se srce a sad prebiva drača ‘- dok molećavo oko paučinom sjete puže po ćošcima sivim betonskoga zviježđa a prah zvijezda pada kad dotiče misli vis’e…

Kao što voda kamen dubi, i zub vremena, plamen ne gubi, tako, i gluposti ljudskoj, uzalud se sudi. Zar mudri ljudi ništa ne rekoše, kada tisućljećima govoraše, da tikva šuplja, ništa ne kuži, i uvijek isto, uvijek iznova, greške ponavljam, ja za badava.    

Nisam te našao u prostoru našem Da rane mi vidaš i utehu pružiš, Težine skineš i nežno me držiš, Veoma trebam lepu reč tvoju, Vodu da utopim svu tugu svoju, A nemam koga do tebe samu, Ljubavi moja, razbij mi tamu, Zato sam hodao, našao nisam, Niti u snima, niti na javi, A znam da…

Živim sputan granicama, u snovima koji čekaju da svane, oivičen mišlju ludostima, sa pregrštom slave.   Skroz u proplancima beznađa, bespovratno gubim dane, plaćam danak neiskustva, giljotinu čekam da padne.   Riječ uzburkana nek’ stane, dok smisao padne sa grane, dok jutrom budi se kajanje, izgorjelo me čekanje.

SNAGA

Obriši usnama noćas sve tragove umornog dana, mene sa hiljadu mana učini manom svojom. Neka sam noćas više od pukog snoviđenja, bez ikakvog poređenja s onim što jučer je bilo. Ocrtaj prstima žudi obrise tijela mi naga. Nek’ ime ti je snaga za sve gdje ja to nisam.

Demon

Krvave su ruže tvoje U tvojim očima zlo Vrelo si upraljao misli moje A tako si čist – čisti pakao. Proklete su tvoje ruke Za ljepotu ružan si san Na usnama tvojim psovke A tako si lijep – lijepo odvratan. Utočište si spalio Vražji ego ti je težak Samoću si ogriješio A tako si dobar…

U ulici Kraljice Marije za male i malo starije bijel, šlag mu ko led naš zimski sladoled Paste i razna pića bilo sve u Šikića pjatinić za jesti ođe ili kartončin za vanka pito je dundo Živko serio iza banka Na banku vaga meni do glave u banku mentine zelenoplave Na izlog i sad pogled…