Tuga i tama obilježile su dan, al’ na kraju sve što želim je osjetiti tvoje misli na svojoj koži. Želim zaboraviti sve što dušu tišti, predati se u ruke ljubavi. I željela bih da znaš da mislim na tebe.

Nekad kad sjedim i gledam u prazno Glavom se vrte misli “pod razno”. Nekad kad nemam mira sa sobom, Zamislim mjesto gdje putujem brodom. Putujem sama i nemam prtljage, nema sistema, nema ni vlade. Tamo sam glavna i ne trebam stvari, Svijet je lijep kad ego je mali. Otkači svu tu pustu bagažu, Pusti da…

  Ta mliječ , što žedj mojih žila natapaše do prstiju petnih – Eliksir za sva moje boljenja od listanja i cvata iz Gomolja Ti sad nebeske žile napajaš Zvijezde njima rude u beskraje – put’a svojih i pulsiraš u ritmu besmrtnome , pa se Svemir trese i izrasta iz majčinog krila

kapetane moj kukavice moja malo jaca zapuha oluja a ti prvi pobjeze sa broda ostadoh sama na pucini mora neplivac na truplu jarbola bez igdje icega samo ja i vrisak bola zedna osvete mrzila sam te proklinjala ubila bih te bez kajanja samo da sam te sustici mogla kapetane moj ljubavnice kurvin sine ja pronadjo…

Zagrlio sam sebe sama. Već dugo Nema nikoga da me zagrli. Ne sramim se ja svojih suza Niti svoje samoće Niti svojih slabosti. Ne sramim se ja sebe. Samo se plašim, Strah me je života.

Došlo doba da se piše molba Molba da se spasit’ proba Spasit’ proba ovo malo roba Malo roba da robovat’ nastavi… Rob vremena i prilika, Nije sam budite sigurni Ali veliki su već izumitelji izlika… Jučer mu je danas, a danas mu je sutra, Bješe nekad’ pun ambicija, Ali, pregaziše ga, kažu, noge nekih ministara……

I Bog se kune vremenom A šta sam ja uradio Moje vrijeme je još s njom Ljudi brane slobodu životom A šta sam ja uradio Ostao sam zarobljen s njom Najljepše slike se izgube u sjećanju A šta sam ja uradio Još i danas u svemu vidim nju Misli se oslobode i najvećih nemira A…

Očiju tvojih gde jedino ima – U gomilama prostih bledih skica I jedva čitkih stihova i rima, Puteve tražih makar do tvog lica.   I kad je staza postajala manja, Ja otkrih tajne odaje sećanja Kako bih reči za tebe ukrao, – Ali sam sramno lutao i stao.   Tu šum sam poznat disao, a…

U dilemi boriti se ili odšetati iz priče, povrijeđena i bolna, pokušala sam izbjeći susret.   A onda začula svoje ime.   Ti tako radostan, a ja tako slomljena.   I glupost nad glupostima, zagrljaj.   Ponekad se čudim sebi, svom neprolaznom ludilu.   I kad ne bih znala da se na posao ne dolazi…

 NDH je trajala četiri godine RH se agrokorski raspala Padam u mutnu žutu rijeku punu mrtvih očiju što nose ih struje i pitam plivajući pokraj Mao ce tunga: “Poštovani,  zar ne vidite te mrtve oči narod vam se sav crveni i gladuje A on mi nasmiješen reče: „Nisu to oči, to su tek zvijezdice u…

Da nosimo jedni druge u RH snima (a nitko nas ne snima, niti se film prikazuje kako očajno ružno je)   Da se nosimo na dlanu Da se nosimo u mislima To ne bi bilo dovoljno Koliko malo nas ima. A ovršavaju nas. Iseljavaju iz domoljubnog smjera, I hrane iz –                   HDZ-ovih kontejnera.  …

Ubrao sam tratinčicu Sa neizoranog polja. Trgao sam joj laticu po laticu i razmišljao o čemu razmišlja.   Ne znam, ali znam da sam ju ubio i da ju masakriram. Mislim da misli o čemu sam mislio da joj latice trgam.   Tratinčica misli: “Možda se igra voli me ili me ne voli   ili…

Pogledaj u oči likova u tami I uputi pogled prema prvom strahu A u trenu kada ostanete sami Ne otkrivaj tajne sve u jednom dahu.   Sačekaj da prođe bol iz ranih dana, Da zadrhti srce uz ožiljak bledi, Da prospe tišinu ista stara rana I trenutak straha naizgled se sledi.   I sve onda…

tako jasno poput bistre vode koja teče svojim tokom iz hladne daleke planine vidim solucije naših budućnosti..paralelne jedna drugoj,tako iste a tako različite i znam da u jednoj od njih si ti..zasigurno. ti bi rekao zar je to bitno?!zar je onda išta bitno??..ili bitno nekom postaje jer je nebitno i da je istinito bi li…

bit ću tvoj glas u oblacima jutra i rosi proljeća. tvoj jaganjac na putu puteva, osluškivati ću srce dok noć donosit će snove ljubavi, zajedno grlit ćemo livade prosute mirisima mlade djeteline, učinit ću te sretnim i ubrati baš onu s četiri lista, umetnuti u dnevnik susreta, zajedno graditi ćemo kulu, okititi poljupcima najviše zidine,…

        Stvari se raspadaju, jedna po jedna, jedna u drugoj, prva u trećoj, i nekim čudom tvore neke nove riječi i stvari, a da nisu maknule ni malim prstom. Hvata ih obijest kada shvate da mogu trčati i preskakivati jedna drugu, a nemaju obraza ni force pratiti osnovnu nit radnje. Nema ni zapleta ni raspleta,…

Koliko sam se borila, odupirala se tvojim riječima, pogledima, pažnji, tebi općenito. Koliko sam snažno pokušala odbiti te od sebe, kako sam bila uporna.   Uzalud.   Pokušala sam skriti od sebe i svijeta koliko si se uvukao pod kožu, koliko si počeo značiti.   Živjela u beznađu, pokušala te uvjeriti da mi je drugi…

  Udišu ptice zrak voštan i sen iz pluća mojih gar tamjana kulja ovaj Krst je jutros svježe posječen a iz zjena se sumrak u oči šunja I gdje sad da te nadjem kad opet želja se tvoja skrušeno predstavi sad vidljivom Bogu kako da dodjem,kad lancem sam vezan za klin u tvom usnulom srcu…

U novembarsku tihu i snenu noć Dok vjetar molove za srce mi veže Dvije svijeće pod nebeskim oklopom I mutan pogled u daljine seže U mokrim rukama skupljam suvenire prošlosti Dok nebo brijegove boji u zlaćano bakrenu put I kapima ljubi sjajne pločnike to ogledalo duše moje Kaput protkan kapima čežnje privijen uz tvoj skut…

Da, mogu ja to… Zapaliti kišu, uhvatiti sjenu Najveći pad da bude mi let I svaku laž da pretvorim u istinu A onda je sakrijem da ne vidi svijet   Da, mogu ja to… Od tebe učiniti jaku da slomiš me I da si pobjednica svih naših igranja Mogu pronaći svjetlo i vatru da ugrije…

Neznana ljubavi Tražio sam te tragom zvijezda Nema ulice u ovom gradu Da moje korake ne zna   Neznana ljubavi Nije dan smijenila noć A da nisam te tražio na trgovima Poznatim klubovima Oronulim bircusima   Neznana ljubavi Nije te bilo ni u predgrađima Obišao sve, poput mede sa ciganima Što za praznike smiju se…

Dotakni me tim usnama od pamuka Pomjeri moj svijet satkan od snova Potraži sreću na mojoj strani jastuka Jer ljubav je poput Fenixa, rađa se iznova   Samo treba pokušati…   Imamo mi na našim dlanovima I previše rana od laži i sjećanja Vrijeme je da otvorimo vrata snovima Da budemo sretni bez straha od…

Oko mene je polumrak osvijetljen lampom na baterije. Dosadno, opuštajuće. Evo prošao je plavi ponedjeljak, kažu dan sa najviše depresije. Jeli sada vrijeme za dane sreće?   Po zakonu velikih brojeva sada je onda vrijeme da se riješi teških križeva i olakša svoje breme.   Ipak to ovisi od osobe do osobe i kako kojem…

Tako počinje svaki dan. I u njemu je sadržan onaj novi prastari početak jutra koji se nikad nije dogodio. Protjecanje svega što ulazi u stvaranje koje se svaki put nanovono rađa već je unaprijed odigrano, ponovljeno  i zaleđeno u slici koja otvara vrata izvoru onog što neprestasno teče. A nejasna jasnoća, bistrina koja odudara od…

Bole me neke riječi, u srcu je magla, ne znam kuda krenuti, ne znam što je preda mnom.   Borim se s nepoznanicama, zamahujem mačem ljubavi potpuno naslijepo.   Bi li Ksena s povezom na očima mogla uništiti neprijatelje? Sumnjam.   Pa koje su onda meni šanse?