NeOdlažiteHDzKrupniotpadNaOdlagalištima   Ne odlažite krupni HDZ otpad Na neobilježenim odlagalištima nadzornih odbora i upravi državnih firmi. Odložite ih u našem Eco dvorištu Intelektualne stranke, mi ćemo ih zbrinuti! Sve govornike vlastitih žiro računa mi ćemo zbrinuti. Mi ćemo i otići po njih, ako neće doći Samo ako nam ih prijavite. Mi dolazimo!   Ne odlažite…

Ne biju ovi batovi u meni za ona ugasla vremena Kazaljke prate pute izbrazdane pramcima zvijezda i kako mi odmiču sati ,shvatam da ubrzavam bilom dok bližim se kovitlcu svome ,onom što ko uzda vuče i prilvači slatikim grozdom sa suhe medjaške brajde ,pa me ščepa krakovima uraganske hobotnice u nemire zrelih godina,opjevanih tek pokojim…

Od posljednjeg maglovitog jutra i bijelog snijega do vrućih ljeta i sparnih noći prema nebu gledam i čekam kad ćeš doći. Preko pokoje planine, pustinje ili zelenog brijega.   Od tvog osmijeha i zamamnog pogleda do teških riječi i suza u očima sve to tražim u svojim snovima jer postoji nešto važnije od puke površnosti…

Volio sam te, Volio kao što nije niko nikog prije, Volio i shvatio šta je bol, Kad voliš nekog, a ona tebe nikad nije.   Ja znam šta je ljubav, Ja znam kako od ljubavi iznutra patiš, Ja znam šta ljubav čini, Kad te ljubav obuzme, gledaš a ne vidiš.   A bio sam gluh…

Sva sam svoja znanja iskustva života sasnio u riječi škija što ih mota Sjećanja sva svoja plesove od boja uz lijerice strune što ih lule pune Sve ljubavi burne zbio sam u urne pjesama što ječe dok koljena kleče Morske vjetre slane svezah među grane pinija i bora poetskog mog mora

  izlizano i ostavljeno na visoravni listopadne šume,  na puteljku koji vodi nikud, istrošeno poput košulje vrijednog čovjeka, ne znam sad,  ne mogu nikud, zarobljena u sjećanju, nepravdi i svemu što zajedničkim imenom zove se čežnja, opet vraćena u staru ćeliju iz koje mogu tek tu i tamo na zajedničko fotkanje, od stvarnosti dana  i…

Otići i rizikovati da se lice skameni kad vidi željene oči? Dok tvoje ne znaju da li bi zaplakale ili se smejale. Od neizmerne sreće ili od gadne rane? Koja se tog momenta otvara, tupo sakateći celo biće u tebi. Da može, bezobzirno bi pobeglo, ostavljajući smežuranu kožu na podu. Na kome bi tada ljudi…

Poput bjesne oluje u meni raste, odzvanja i krši zvuk tvoje šutnje. Tišina, pokopana sjećanja u grobovima bez imena, bez svijeće, bez posjetitelja zaboravljena u tišini. I glas ti zaboravljam, možda je zvučao poput vjetra ili žuborenja potoka, ne sjećam se više, možda je zvučao upravo kao tišina.  

Opet sam jutros mislila o tebi, k’o prava vaga vagala sitnice. Da li ti još značim kao ti meni, il’ si preko ljubavi već napravio skice. Bio si poseban u mojim očima, neko ko donosi srcu toplinu. O tebi sam pisala u dugim noćima, riječima što se od srca otkinu. Sati prolaze, sporo se vuku,…

Pusti neka riječi teku kao rijeka uznosita neka stare rane peku kao mukli bat zvonika Slik neka ti zbriše njih da ti nježniji bude stih rima sve ti grijehe sprala ti ljubavi moja mala Od tebe mi osta srok i pjesmama punjen blok mali notes papirnati što versima ljubav zlati

I. Still so early First good sight – M.’s arms Rooms were scary, people dirty like horses in barns Dirty sights & smells, the dawning of a new trauma I don’t feel like in a mental institution, feels more like I’m in a coma The first meal was rice with milk, sweet enough given the…

Ima jedna cesta prema Suncu tamo gdje zemlja se budi tamo gdje nebo krvavo rudi šireći krila prema vrhuncu. Kreneš li tuda tražit ćeš znaka noseći bol u svojim grudima i obraćat ćeš se uz put ljudima: gdje su kosti mladih junaka? Posvuda leže u crnoj dubravi (zar ne čuješ njihove vapaje?) još hladan Dunav…

Bezobrazna moja draga, pronašla je dlaku plavu Ne pusta me preko praga, kaže razbiće mi glavu. Mene neće ni da čuje, ne daje mi ni da kažem Sve mi redom ona psuje, kaže da je samo lažem. Sad joj smeta moja mama, moja sestra i moj tata Kaže birala me sama, za glavu se ona…

Ne znam zašto niti kako, kad me pogledaš tim lijepim očima boje bagremovog meda, imam osjećaj da gledaš u najdublje kutke duše.   Tvoji oči agenti su tajne sile, obučene dešifriranjem zamršenih ključeva trezora srca mene razotkriti do temelja.   Vješti su programeri što osmišljavaju zaporke za ulaz mi u odaje, al’ pred tvojim čarima…

Para Znoj na tebi Kaplje naše kao koplja Volim te, ali dalje ne ide Vrućina obara slobodu nakon stoljeća požude Ali tuga raspara Para sve živo i mrtvo I ništa opet ne postoji Dok strast se ne obnovi

Ne želim cinizam u svome životu Srce je samo organ Ljubav je zaista samo ideja, riječ A ti si samo jedan muškarac Ne bilo koji muškarac Donio si hrpu gnojiva pred prag mog organa I smrad istog u prijestolje mog prsnog koša Dani nisu sivi, nemaju boja ni nijansi jer dani su dani A promjena…

Nismo se voleli samo za juče, niti se voleli samo za danas, nego i sutra ljubav nam traje, iskrenost jave u stvarnosti snova, na tvojoj mirisnoj lepoti duše, najlepši dodiri, samo za nas. (Bgd, 18.nov.2017) *Foto -Internet, art -Darko

Plačimo nad  ovom zemljom dok se koprcamo u  kaosu njenom. Plačimo nad siromahom i izgladnjenom starom bakom- što boce vazdan skuplja za komadić svježeg kruha. Plačimo na kolodvorima, nad tim mladim sudbinama, neka mladost snove slijedi-. odlazi,  odlazi  baš sve što vrijedi. Plačimo nad majkama što sa malim bebama nedjelju popodne provode u shoping centrima….

Gdje su zapele riječi, gdje se izgubio glas? Nitko za ovo ne zna, baš nitko oko nas. Sve je odavno pomrlo svi osmjesi , sve lijepo. Ništa više ne mogu dati- duša  se predala, a  srce je slijepo. Nijeme ,a teške postale su misli ništa lijepo ne žele reči,  put se čini naporan i dug,…

Toliko problema na hrpi ni zdrav čovjek ne trpi Košmari crnih misli sa svih strana lubanje se stisli Glava puca, disanje staje – kao da doživljava on posljednje uzdisaje “Možda je konačan znak slobode”; za ovog pijuna došao da ode? Lutak za ‘one koji konce drže’, koji vlast imaju, modernu hegemoniju vrše Sada ili vidi…

Dok smišljam rime kvazi poetike i pazim da pišem razumno i britko moje su pjesme bez lažne patetike samo buka ganglija,ali manje čitko Dok plasiram sebi tisuću teza kako iz glave stvoriti priču kad moja je muza fotosinteza oda taštini i spomenik kiču Ja sam poeta, za me kamen diše ja sam cvrkut ptica,miris kišnih…

Kad sam ti zadnji put rekla “hvala”, to je još uvijek bilo čisto spontano; vratio si domovinu, ona opet mi je tebe dala, kao prijatelja, brata, i ne kao nešto strano. A sada kad vrijeme ide i kada se tiho prisjećamo onih užasa i one silne snage s nama, “ne ponovilo se” kada sebi obećamo,…

Majci

Oprosti mi, mati draga Na svakom udarcu Na ljutnji, bijesu, uvredama, gnjevu Na svemu očitanom na tvome tijelu…   Zaplakao sam ti danas u zagrljaju Vidim te ogoljenu životom Ja sam dodatno zagorčao tvoje dane surovom notom Poeme ili pjesme o obiteljskom nasilju kao da trebaju radije biti nijeme Ali čovjek za novi početak mora…

U okovima ljubavi srce traži izlaz, vapi za pomoći otkud god da dođe.   Tamničar njegov, što ga je ukrao bez srama, ne da mu uteći.   I taman kad uspije, neka čudna nostalgija vrati ga na isti put, u tamnicu neželjenog.