Opet sam ovdje Samo da se javim Da riječ ostvarim. Ja sam dobro Ništa novo A ništa kao prije Što je bilo. Opet isto Brojim sitno Malo sam se stiso Kao da sam na Sisi opet mlijeko siso. S uma sam sišo Nisam nikoga ništa pito.

NLO

pogledaj gore, gospodine franklinu Nlo stiže iz galaksije snova, dolazi još bliže Jesmo li sami u ovom kutu svijeta, gospodine franklin treba nam raketa Da se vinemo gore, čak i do zvijezda Dočekamo goste, vladare neba Nlo stiže, Darove nosi, Gospodine franlkinu prestani se dirati po kosi, I ajde brzo, svima reci vijesti Više nismo…

Trazio si ruke da te griju, Usne da te ljube,oci da ti se smijese, Trazio si cjelu mene,da ti drustvo pravi, Upakovano sve to ljubavlju laznom.   Ja sam verovala dala sto si trazio, I vise od toga,jer je ljubav izvor, Gde nicu radost osmjeh…   I odjednom tisina…   Ali izvori se ne suse…

Odnekud donio nas vjetar Novorođene iz mladenačkih klupa Kušali smo pelin kušali smo nektar Pružali si ruke i držali skupa Odnekud donio nas vjetar Ili nas je naplavilo more Nedužan valom pomiren pijesak Još prije stopa još prije zore Odnekud donio nas vjetar S pticama iz dalekog juga Oluje nas nose a munje nas vode…

Bježi duša, uzmiče onima  što zakloniše milost.   Svira vjetar kroz grane starih javorova, i nosa pahulje,   svud…   i gdje je zatoplilo oči traže,  ali nema, već dugo proljeća moga nema;   grudi su svikle baš na sviranje vjetra kroz granje i na bijelu stud.

  Mirio sam krošnje s pticama nebo s grudima rebra mi od mesa čupalo zvijer bludila s pijanim srcem dok se svevišnji spuštao niz giljotine konop Judu da spasi u meni a mene su boljele samo gole jesenje grane u oka zjeni’

sreli smo se na nekoj privatnoj zabavi bila je jesen sva suma u okolici bila je od crvenog i zutog lisca zavrsili smo na kraju sami na trecem katu jedne sobe pripiti kao kanarinci erotski potpireni u predgradju Zagreba prozori su bili raskosni na pola otvoreni u daljini su se cule policijske sirene na stolu…

Desio mi se život- iznenada… Potresao me do same kosti i probudio. Nespremna, ostah na mjestu pitajući se kud i kako dalje. Ma pitajući se gdje i kako sam bila do sada… Umorna sam… Neprimjetna… Život je prevelik zalogaj za mene. Strah me da kročim u nepoznato, da se sučelim sa realnošću. Puno je lakše…

Sve manje plačem, jer sve manje boli. Nije ostalo puno mjesta gdje možeš ostaviti žig. Sve lakše podnosim tvoje uvrede, hladnoću, jer… šta mi možeš reći, a da već nisam ranije čula. Sve mi je lakše samoj zaspati, navikla sam na tišinu sobe, širinu jastuka. Nije više tako teško biti sam, osluškivati samo svoje zvukove,…

Kroz oluju života bio si moja stijena… Krijući se od vjetra tebi sam hrlila, za tebe se držala, a ti me nepomično čuvao- nisi dao da padnem. Čak i kada bi me talasi pjenušavi od sumnje na koljena bacali, ti bi mi pružio ruku, podigao i osmjehom, bez ijedne riječi, rekao da će sve biti…

Kad se sritnu pod jidrima ispod Palagruže samo drvo, nema lima di falkuše kruže Od falaka im bivaci priko njih se jidro baci palagruškim bilim žalom šumi more valom Pa im pjesme zvuk ponesu priko svjetionika gdje galebi jaja nesu sred tišine krika *Falkuša – Komiški tradicionalni ribarski brod Početkom ljetne ribolovne sezone, krenule bi falkuše…

(bbegusicu)   Još nas ima, još smo tu. Na pola srca, s dušom na pola koplja. Nekako guramo dalje kroz sudbinu, dalje od sebe, il’ dalje od njih, zna Bog. Gurnut’ će život neku ciglu sreće, netko će i nas pronaći i uzeti za ruku hrabro, sigurno, odlučno, potpuno, i zauvijek.

imam li pravo s Jadrana ljutog još jednom da kušam juga nesmer što kane u ove mlake cigle pijano zidane da ljubim izmišljen nesvrš obraza jednih što meki plićake mrve majci opravdam podoj tavni skorelom suzom iz vremena davnih i Ocu mom zgorčenu odu da srce i duša smireno odu u lastavičijem poletu iz voljene…

Sjajne su zvijezde u noćima što šute, pogled stremi k njima, dok daljine puste ruke na ramena stavljaju svima i koraci se čuju po prašnim putevima, mjeseče blijedi zar u ovoj noći još čari ima…    

gospodin franklin odlazi u veliki grad Dolaziš u veliki grad gospodine franklinu Svijetla i reklame čekaju te tamo Pogledaj gore, nema ptice u letu, Smog i dim čekaju na te   Dolaziš u veliki grad Gdje one čekaju nate, velike, male Smjele i debele, Žele novce ako im daš, Roze čipke nose, haljine kratke, Neke…

Leprša od cveta do cveta. Unutrašnji je njegov najveći užitak Da čarobnim praškom zaprašuje razna mesta. Priroda tako stvara novi poredak. Krila krvavom mu bojom data, Kada se kreće kao reka krvi da teče. Puna je napora misija ta, Prostranstvo se širi a vreme ga peče. Razigrano leti, ponosno i strasno Kao da će večno…

(Plavo sunce – još nas ima)   Bila jednom jedna zvijezda Sjajna Presjajna Uzletjela i pala Kao ptica u srce pogođena Razbila se u stotine komadića koji su izgubili sjaj   Ponekad u sutonu tihom U večeri sjetnoj Pred mrklom pučinom Pod nebom golim Zagledan u dubine Čini mi se Da će se svi ti…

  Šteta što ta čaša nema grljak Nešto bi od soka života grgljao – Tek da saperem  prašinu gaženih drumova u grkljanu a ne ovako…. Kad’ saspem svu sjetu odjednom naiskap pa me zgromi i obori

Kuu-ku, kuu-ku rekao je sat, oglasila se ptičica oči sam otvorila, pjesma me njena za školu razbudila! Na stolu me je mlijeko čekalo i prepečeni tost, uskoro mi došao mjau mjau gost! Kradom sam mačku Silvesteru mlijeka dala, da mama ne bi saznala! Vrebao je zbog kalcija cijelo do podne satnu ptičicu, poslao mi brat…

Ljubavlju se učini da na ružama nema trnja, sklone se da ne povrijede ruke koje žele da te zagrle! Ljubavlju se od suza biseri stvaraju, oči koje vole ne varaju, već se nesebično daruju!   A sanjala sam ruže darovne, sanjala sam tvoj lik, ostala mi vjera da si moje duše krik!   Probudilo me…

Znaš ti da te dušom nađem, da u srcu moju ljubav osjetiš. Znaš ti da sam ja sva od sna, i da lako u tvoj san ulazim. Noću dok zvijezde trepere, ti znaš dio sam toga sjaja, malena iskrica nebeska željna Raja. Od vjere sapunicu oblaka stvaram, činim pozornicu za nas. Doziva te moj glas,…

Lako je obrisati prljavštinu sa hlača što je na njih tvojim neoprezom s mojih čizama stigla. Kako ćeš obrisati onu što ju je tvoja grubost na srcu i duši mi ostavila?! Ma, znam da ti ni nećeš. Izbrisat’ će je Bog milošću natopljenom gorkim suzama što sam dosad zbog nje iz svojih očiju prolila.  

  jednog vremena, djela mene, životnog stremljenja kad sloboda bila mi je saveznik, bezbrižnost milovala noću umjesto anđela, a ja vinula se kao vila u oblake raširenih krila….. zar da pitanja postavljam sada gdje su skrile se istrgnute stranice mojih dječačkih koraka, igre u pijesku s krpenim lutkama i smijeh što budio je zaspale ljetnog…