O, what a joyto be HOME againto stroll the old pathsto roam the well-known streets to meet the friends from the childhoodo, what a thrillto talk about the good, old timesto cry and to laugh for being– home again O , what a happinesslistening the birds’ singing in the hillsenjoying the crickets’ violins in the…

Nikad nisi znala voljeti, Nitko to nije ni tražio od tebe. Kraljice hladnoće, Otopi led s kože I otvori vrata za ljude Što još uvijek vjeruju Da u tebi ima malo topline. Još nije kasno. Možda ne ostaneš potpuno sama, U svijetu u kojem postojiš samo ti.

Život, O dajte mi život Samo na čas; Dajte mi blizu, Pustite k sebi, Još bliže Tu onkraj vas, na jedan tren; Mir neka uzme danak. Utegnite ovu ogoljelu dušu U toplu riječ, osmijeh I prebacite veo spokoja O klonuo vrat. Jer hladno je… Hladno. Ne mogu… Ne želim više Pričati tišinu… Vjeđe; Spuštam te…

Želim se igrati riječju. Pisati novu pjesmu. A neću izreći ono što je u meni. I tako, riječ ostaje zapretana u dubini utrobe. Okreće se u njoj nebrojeno puta. Nikako da krene, da se otrgne, oslobođena se vine u visine uma; nikako da živci ruke odreagiraju na poticaj, uzmu olovku, pa napišu još jednu odu…

Preko neba zvekeću daire, preko polja jasna mjesečina, prevariše slavuje u gaju pa jutarnju pjesmu zapjevaše, usred noći kad jacija vlada. … Ne zovi me, Ne mami me, cvijete, ne pronosi čini visinama… Ne žmirkajte nebeske livade, žedna duša u njedrima bludi. … Ne mogu se oči nagledati, ne može se nebo opjevati, međer suza…

Bože! Evo ih Opet žive Onako izgovorene sa slutnjom bojazni nadom strepnjom Davno zapretane zaboravljene u nekom davnom životu Riječi nježne Izgubljene samnom u beznadnom vremenu Najednom žive moćne zbore Novu snagu iz plavog oka crpe nose daju Pusti sni Tlapnje čeznu kopne nestaju Jeza pritajena budi nazire tamna sjena Kosi zatire ravna mete Kud…

Zasumite vjetrovi i rijekezapjevajte gajevi i pticezaplesite polja i livadeSunce, podijeli osmijeh s ljudimakada kolo zaigrajus djecom i leptirima…Ljubav danas pbjedu slavi —Hvala ti, Andjelepomogao si misrce slomljeno ozdravitidusu ranjenu izlijecitikao nekada, opet, se smijemi radovati se umijem… Jednog kobnog danagalop Apokalipsekroz zivot je moj protutnjiogazeci mi radosti, snove i nade…Hvala ti, Andjeleprotjerao si iz…

Stojim nasred groblja: sama, puštene kose i bosa. U crnoj providnoj spavačici – nije me stid, mrtvi me dobro znaju. Jači su od mene. Slušaju kako vičem na mjesec – oni to znaju, svaki sa svojim prašnjavim kamenom. Zovu me k sebi – dosadile su im moje jadikovke. – Opipavam bilo – srce i dalje…

I mnoštvo je straha iza ove kože krhke kože mistrala plavog i crnog i vatrenog I onog nejasnog straha što je najteži mnogo je briga iza ovih umornih očiju od tek trideset i nešto leta kao da sam odsanjao pretke u jednoj noći ne dužoj od pažnje deteta ovo zlobelo u svesti ili šta već…

Ukus

Svatko će pronaći smisao U onome što je njemu bitno. Ljepota je stvar ukusa, A izbor je na nama. Nema previše pameti Kada prorade emocije. Nisi ništa mudrija ako ih skrivaš, Možda misliš da tako izgledaš. Znam da nemaš dobar ukus i da sam ti važan, Samo ne mogu prepoznati smisao.

trebam te sad,ovog trena, ovezore, trebam teko ozeblo sunce,ko cipela vezicu,cvijet laticu….. čuješ li me…trebam te strasno,nek čuje se glasno,trebam te kao nebozvijezde,kao izvor vodu,želim te kao poljubacusne,tučak prašnike,duga boje,majka čedo svoje…. baš ovog sata dok kiša lije,trebam te jako,poput slatkog meda,i školjke bisera,trebam mirnoću tvoga glasa,opuštenost duha,jer samo za te imam sluha,trebam te da…

Čekat ću te raširenih rukuNa jednom oblaku svjetlijem od drugihA ti ćeš mi žuriti u zagrljajStrastveniji od svih zemaljskih koje ti ponudih Kad nam se ruke čvrsto stisni oko tijelaUtonut ćemo jedno drugom u očiI šapnut ćeš miRekla sam ti da ću brzo doći A onda ćemo tako zagrljeniJoš jednom pogledati prema zemljiPrema onima koji…

U prljavom svijetu požude, Na granici psihoze i ludila Izmjenjuju se vibracije sreće i tuge. Vječna je žal za prošlim vremenom I tek ponekad ukaže se plamen nade za bolje sutra. Nemogućnost otpora Budi demone sudbine I otvora put spasenja za ispaćene duše. Ekstazu energije i velebnih ideja Ugušit će tupilo i beznađe. Na isti…

Pogledat ću do kraja onaj dokumentarac o kondorima i patkama, ljamama i pumama, u kojem kaže Neruda: “Tiha je, mirisna i zapletena Patagonija. Pustinja, planina i kišna šuma u zemlji vatre i leda.” Ima tri epizode. Možda budu pingvini…

Izmaglica se vuče kroz nepregledna polja snijegom urešena, u daljini poneko drvo s otežalim bijelim granama iznad zaleđene rijeke i  usamljena barka, ostala u nekom davnom vremenu…

Sjećate li se još mene, moje lijepe Humke… i zelenih očiju ― i stihova vama napisanih?, … sjedile bi u Humskom katunu oslonjene na starinski stećak stradaloga kopljanika i slušale moje pjesme. Mirisale ste mi tada na bijelo stado, na Zelengoru i tornjake; pršte od zdravlja na pašnjaku dvije zaigrane fitmije, skvašene mednom rosom, ……

Godine neznanja, protekle bez nas *MOJA ISTINITA NEVEROVATNA PRIČA* Sredinom šezdesetih upoznao sam puno novih drugova, prijatelja, prijateljica. Mladi, često smo pravili žurke /sada se to zove PARTY/. Već u to vreme počeo sam da radim. Preko raznih dopisivanja – nije bilo ovakve elektronike tada – upoznao sam najpre Vesnu, iz Zagreba, pa kasnije i…

nije ova plota oganj mog Vetilja to bezlična dub je prve tajne sveta nisu ove šume izgorelih bilja magla to je duše što je odvek kleta Nije tvoja ruža što poljubac biće, to je tajna ona, to je prazna tama, razorena mladost što u lokvi sikće ranjenoga Jula i smrvljena kama bubreg tvoga straha na…

svaki mi dan pocinja sa ti svaka ulica ulaz ili izlaz svaki centimetar tebe imam u mislima u ocima kroz izloge u reklamama ti si mi uvijek tu kao pahulja kao kap kise ti i samo ti i poslije tebe poneki zarez i ponovo ti kao most sto spaja kao skela na rijeci ti kao…

Jesi li ikad gledao direktno u tamu?Jesi li ikad vidio potpuni mrak?Tu crninu, taj prazan prostor?Jesi li ikad osjetio kako ti kroz poreUlaze pod kožu, tu hladnoću, tu glad?Jesi li ikad osjetio led kako putujeKroz vene, tu hladnoću, kako ulazi u mozak?Jesi li se zapitao sanjaš li ili da se budišTek kad zatvoriš oči?Jesi li…

Jagode

I dok gledam u njegove tamne oči boje kestena njegove usne približiše se i poljubiše. O lijepi, o slatki poljupče, što si takav trag ostaviti morao? Trag na usnama okusa jagode. I dok ga gledam, moje oči trepere. Lagano za ruku uhvati me, odvedi u daleku zemlju, ne daj nikome da me pronađe. Upravo pronađoh…

Kad završi obdukcija naše veze, Shvatit ćeš da i nisam bio toliko loš. Uzalud. Ostalo je samo truplo, Komadi mesa bez duše. Beživotna tvorevina Koju će ispljunuti prvi gladni lešinar Postat će hrana za zemlju. Pretvorit će se u gnoj Iz kojeg će izrasti novi svijet. Ne brini, Tu neće biti mjesta za tebe.

Zeleno Svijetlo Piše Ante Marinović, Stankov Što da kažemo Američkom Bakeru koji je tada dao barbarima zeleno svjetlo Pa da i nije dao opet sa Hrvatske strane malo bi se u jugo-Zabreb promijenilo Božja pravda je htjela da Slobo nije prihvatio od udbaša jugo-konfederaciju Da je on prihvatio nitko na svijetu ne bi vidio na…

I Sad vas gledam sve te navike u zgušni podne spakovane sve te suze po barama solitera u senama čukun ruža smrad mokraće na sudnom malteru Sve te lepotice spakovane u predvidljiv red čije sam najvrelje kajeve imao u dzepu Jedne Oktobarske jakne svi ti Oci iza i pod nebom čije nam oči železe stope…