ispod suncobrana u ljetnjoj krinolini, gledajući sunce što izmiče iznad nepoznatog krajolika, okrećem stranice naših uspomena, suza htjela bi silom ovlažiti pogled, nedam se, misli prebacujem na gnijezdo lastavica, one složne u htijenju da ljube se, stvore potomke, a onda prene me nešto nalik munji, izmaknem se par koraka, a zatim grobna tišina, želim te…

  Koji bi to nered bio I koji svinjac Kad bismo znali Što o nama misli Naš kućni ljubimac   Mnogi bi bili nesretni Mnogi razočarani Što o nama misle A naša ih ruka hrani   Što se to krije Iza njihovih bezizražajnih lica Da može dokučiti Naša moždana vijugica   Oni su nijemi svjedoci…

Ne pitaj me o prošlosti jer neću ti ništa reći. Ne zanimaju me stare kosti dok granicu trebamo prijeći.   Što je bilo ostavljam iza sebe jer aveti prošlosti bezazlene su sjene koje me nemoćno i uzaludno prate i stvaraju nepotrebne probleme.   Konji iz daljine stižu, priroda je postala nijema. Vječnost trenutka. Tko kaže…

Oprosti

Samo oprosti nije dovoljno, ne opraštaj mi tako lagano. Reci da nemaš povjerenja u mene, da moje riječi nisu iskrene, da to što mi fališ tako i treba i fali mi, fali do neba, ako nebo nije granica svega i ima nešto iznad njega.

Što to ima u gumenoj lopti šutiraju je nogama iz sve snage; leti, kotrlja se po zelenoj travi nitko ne zna njene krivulje drage. Svi bi htjeli da uleti u mrežu pa je izgube nasred terena; kao da cik-cak zrak reže njena je putanja pomjerena. Igrači se rastrčali na sve strane nalik lovu na duhove Asteka; kad…

Lagano me okrznuo ćošak kutne garniture Zadajuć’ mi podljev krvi s vanjske strane bedra Tada to nisam toliko primila k srcu Niti sam osjetila ikakvu bol Skrila se, ta nesretnica U vremenu I iskočila nakon jednog cijelog dana Podsjetivši me na taj udarac Baš kao što me podsjeti -Dok lagodno uživam u zagrljaju zaborava- Na…

Pljušte suze i to krišom pada svjetlo  svjetlo kišno slijeva se niz nebo bistro lice sjetno toplo milo oko srpa obruč snio rog se svio kao krilo brid je srebrn izoštrilo – luk se širi pun je svod strijele pljušte stupa vod noć kotrlja puni voz zemljom prođe kolovoz… Tatjana 2018

Na pješčanoj plaži između mostova osim mene nema nikoga. Sunce prži, u jednoj ruci mi je piva, a u drugoj knjiga.   Moj mirni kutak za čitanje Priča iz doba jazza. U jednoj Merlin Grainger je luđak kojemu treba mirna oaza   i mislim da bi mu dobro došlo, samo malo, da se rashladi u…

Razmisljam o zivotu cesto zasto bas ovo vrijeme, mjesto, zasto bas covjek, a ne pas ko to bira put umjesto nas? Neki kazu da je Bog svijet stvorio da se Isus Hrist za ljude izborio, da svako ima neki cilj svoj pa valjda tako i ovaj zivot moj? Darvin rece majmuni su nam preci da…

Pozdrav jutru i suncu što ga dižem Prolistalo drveće kao zeleno more spušta se i njiše Pozdrav vrano što na vrhu stupa stojiš Želim da mi dan ponovo u noć obojiš Pozdrav situ što čuvam te trajno Da noć prosijem i vidim ono tajno Pozdrav ljubavi što gola ležiš Strahovima svojim kojima životu težiš Pozdrav…

Daj mi sve Da mogu tražiti još Daj mi, samo daj daj Ja trebam Ne! Ne! Ja znam šta ti trebaš Ja trebam da ti znaš da ja znam šta ti trebaš I biti će nam toplo, toplo Jer topao je put u pakao

Suze za Hrvatsku i Majku Piše Ante Marinovic, Stankov Niz lice moje suho i tužno krupne suze poletljele Gle požurile one dole kao mistral u moja pluća Ostale bez svog voljenog djeteta, Hrvatska i mati Ne vratim li se doma opustiće mami tisućeljetna kuća Tko sam ovdje ja znam i dobro znam odakle sam Gle…

Lijepa ulica oku vrlo ugodna Vrtovi ispred svake kuće i miris cvjetova Na svakom ulazu barem po 3 žarka pitarića Sunce svojim zrakama udara u baš svaki prozor obasjavajući ga jarkom bojom U ekstazi očaran tom ljepotom uđoh u stan i moj san prestane Usko klaustrofobicno a u isto vrijeme toliko prostrano i tajnovito mjesto…

Na dnu ispijene šalice kave Stoji poruka koja pročitati se neće Zato što osuđujem sve što vidim I tako ne nalazim poruke života Koje konstantno, nježno šapću

Ah, još bih umio voljeti nju, ali se plašim da ona više neće htjeti mene…, zato se pretvaram da je već ne ljubim, sve čekajući što će ona prva učiniti…, mislim se: dockan je učenja; dockan milovanja. Ah, plašim se evo, neće ona umjeti voljeti mene. Neće znati kuda idu ruke, kud usne, a kud…

Putem kući iz Zagreba do Siska sve je puno živih slika ljetnog krajobraza.   Klipovi mladoga kukuruza na povjetarcu se njišu u istom ritmu, lagano, kao da plešu na neki dobar techno.

Muškarcu u njegovim godinama potrebna je puno mlađa žena. Žena koja je dovoljno mlada da rađa i odgaja, da trčkara za njegovim potomcima. On još ne shvaća da s njom ima tu priliku. Kad bi bar shvatio, kad bi prihvatio koliko si pašu, koliko je ona dobra za njega, unatoč razlici u godinama. Kad bi…

Rođena si kao mudrost Kao svetla drevnih biblija Čuva tebe večna radost Mirno spavaj, Sofija Prosu se na jastuku kosa I u sebi plavet krije Vilenjaci plešu na vrhu nosa Stražari su sna male Sofije San je kao nenapisana bajka Ko zna šta devojcica snije Nad njom bdi tiha majka Anđeo mira, uspavane Sofije.

I kada mi već ide mogao bih poći, jer ovdje više nemam posla. Osjećam ritam u rukama, u nogama, u cijelom tijelu drhti ognjica, vuče se sunce i čuje ptica. Mogao bih poći, ali ne znam gdje. O, ima tih postaja na koje bih volio stići. Ali kamo dalje? Možda u dugu šetnju među arkadama,…

  Možda si i napravio dobar posao… Ali kad si ušao u stan, i vrata su odjeknula u praznom prostoru, jesu li ti se sjene na zidu narugale? Jel te tvoja istina upitala gdje si opet danas bio?   Sad moraš sjesti na škripavu stolicu i čuti tisinu. Ni sam se ne poznajes. Iz ociju…

On.

  Vidjela sam umjetnicko djelo I osjetila tebe u njemu   Vratila sam se kući I osjetila tebe u gradu   Nisam znala da zivis na tisucu adresa Dok nije zamirisalo Cvijece u bakinom vrtu.   Iza mojih si kapaka svaku vecer Vise se ne bojim vremena.

  Zagrljaj svega što jest. Sveprisutno društvo neprekidnog mrmora. I zrak ispunjen svim suprotnim od samoće. Tvojstvo, toplina i mekoća. Raširene ruke poznatoga, tople kao mamine, obaviju te mirisima valova koji su oduvijek tu i uvijek će biti nesebično. Kao bakina ljubav, dočekujući te, opet i opet.

  Još uvijek nisam sabrao Stihove i sve ljubavi… Matematika me više tumači Nego što vježbam teške ispite I odgonetam jezik nebića.   Prazan i ohol Stojim u svom svijetu. Čuje se krik iz mog svijeta. Poražen i sa dna Zlobno uzimam od kosca Nagovještaj smrti I lažno krećem u svoj nestanak.   Lažan sam…