U snu tu si… Svaki put kad zatvorim oči  i jutrom kad se budim. Evo već mjesecima. Reci kako da zaboravim zabranjenu ljubav. Kako da zaboravim tvoj strastveni dodir. Ima li nade za mene, živim sa sjećanjem, ljubav prema tebi ne jenjava. Kako da zaboravim tvoje oči koje su me gledale sa toliko ljubavi…  

Staklo   Lomljivo staklo sudbine nadvilo se iznad mene kao krov. Sve kristalno bi i ništa se ne zbi na tom staklu. U aleji mašte iskra se savila da zakuca na tajna vrata sreće. Pitam te, drago moje biće – kada nestadoše svi treptaji svica? Pitam te, draga moja srećo – kada suze isušiše nebo?…

Dođe tako čas u životu   Dođe tako čas u životu nekako suv, bezdahan, zakočen, smoren – poput privida da uspevaš disati, a ne možeš. Dođe čas, pa sutradan kao da ga nije bilo. Sve sija od jutarnjih boja, od vatre i sile radosne. To se naš put od prvog do drugog ekstrema tu usložnjava….

Umor Na vetrometini života teraj me, teraj, druže, dalje od svetlosti, dalje od tame, dalje od ljubavi, dalje od mržnje. Teraj me, teraj, druže, dalje od prijatelja, dalje od samoće, dalje od ljudi, dalje od sebe. Teraj me, teraj, druže, dalje od sunca, dalje od mraza, dalje od kiše i jutarnje rose. Nosi me dalje…

kako je beskrajna tvoja odsutnost kako je velika praznina sobe sada kad nema osmjeha tvoga da njime ispuniš zidove ove kako je tužna muzika u ponoć i kako taj nemir brzo dođe i u čas evo već ću da tonem da mogu nekako bar pobjeć iz kože

Nevidljive strijele lete niče iz riječi sjeme frcaju iskre svijetle iz usta izletiše kletve Jurodiva Eva, nevina biva crna se zmija u edenu skriva puže  iz vrta ni  Bogu kriva mjesto jabuke trešnje bira Mržnja se vrti i ne bi stala jedna je sjena na koljena pala svatko bi za života slavu pa zapališe svijeće…

GLAD

  neutaživa, jaka, neprepoznatljiva običnom oku, ne glad želuca, ne želja za slasticom, to u meni glad za ljubavlju, a ona iščezla, zatrovana pod vodom iskipjela van duše, i tako vremenom gušim se u čistini, izjeda kiselina oči hoće iskočiti, simptomi traju, ne prolaze, tek umiruju se tu i tamo, u večerima ljetnih silueta,u pjesmi…

  Željezne teme lete gdje je vremenje breme svjetleće strele mrve Mjesec crne se zelene ceste.   Srebre prepredene besjede crvene trešnje edenske teške kletve Eve gnječe svete sjemenke. Plemenske mržnje bjesne već sljedeće žrtve teče krv ježe se mrtve sjene mjeden se čember steže.

  Uživali smo u moru Gutajući darove ljeta Predala se zagrljaju Dva tijela strašću sapeta   Dok nas udaraše vali Svijetu strasti smo se predali Iznad i ispod površine mora Drhtali smo od slatkog napora   Isključili smo vanjski svijet Imali smo slobodan let Imali smo slobodni pad S tijela pili ljubavni slad   Sa…

Tvoje plave oči dio su svih mora mijenjaju boju poput modrog neba; u trenu u njima zablista bijela zora, pa crna noć koja neprestano vreba. Kamo god pogledam tvojih očiju ima; u krošnjama vitkih tužnih čempresa čuvaju me one kad nasrne plima, a oblake paraju gromovi od bijesa. U nijemom kamenu one su tišina u…

I’m looking for you In the cup of tea Which I’m drinking, I’m looking for you in the silence Of this morning that I don’t feel, I’m looking for you In these Sun’s rays That don’t heat me, I’m looking for you in my tired eyes, But you are not here… You’re not here, You…

Radost dodiruje sunce, oblaka puno nebo prekrilo čudesno vrijeme, sunovrate ispod  rose prati, gdje su nestali svi umorni sati, danima nevidljivi, prstima nedodirljivi, čuvam ih ispod kaputa sve te godine…      

Postoje jutra Koja zorom osvanu Koja se zarumene Jer se postide Jer su im lišca jos bijela Nevina I koja su nemirna Poput pupoljka Što iz korijena Mladog Htjedu Žurnim korakom Porasti Ģdje se žuriš cvijete tek rođeni? Postoje jutra Prohladna U oluji mačevih Oštrica začeta Koja su burom Ogrnuta A led im je postelja…

siđi sa trona ljupkosti haljine raspletene poput lepeze u pijesak tragove stopa utisni prije no što ih plima odnese možda ćeš time izazvati zavist pokoje sirene al bit će oku ugodno gledat kako bosonoga šećeš    

Ma što me gledaš i što me žališ Nisam ja za žaljenje Za ovo je potrebna Hrabrost Osvojio sam slobodu Njome vladam Ne dugujem Ne vjerujem Ne očekujem Nema gubitka Nema dobitka Nemam ili imam Ništa Samo ogromna Preprostrana Sloboda I zrno ljubavi za Nenu Blagajnicu

Zanima me kako provodiš ljetne večeri. Kada kraj tebe proleti šišmiš da li se uplašiš ili se nasmiješiš? Što zaželiš kad gledaš nebo, a zvijezda padne i nestane iza planine? Čuješ li kada na mjesečini zavijaju gorski vukovi i kad u travi šuškaju veseli ježevi?

Za ljubav, cijele bih božje noći njegovao raspjevane bajke i slao ti ih rijekom, umjesto harfova nudio bih samo mirisna proljeća osmjehu dalekom. * Da usniš bar jednom na dlanovima mojim niz lice dugo bi se kotrljala sreća, zvjezdice bi sjale na uvojcima nježnim, a korpe od pruća opletene za te, krišom bih donosio pod…

Obgrlit ću te u naletu ludila I biti klaun iz cirkuške šatre Zbog tebe ću na rukama prehodati Par milja u stilu akrobate Visit ću obješen o mjesec Truseć se spustit ga dolje Prikovati za zemlju ga probati Da pod tvoje noge bude prostrjet

Ovog se jutra biserna tišina ispunila nježnim pjevom  ptica i šuštanjem lišća našeg bujnog  hrasta, kapljice su rose umivale cvijeće, dok su moje noge bose savijale travu kraj uskog puteljka…

,Što se dogodi ljudima, pa postanu igrači, ljudima koji imaju potencijala biti najbolje osobe na svijetu?! Što čovjeka toliko slomi da mu ne smeta lomiti? Kako se čovjek zlatnog srca pretvori u opasnu zvijer?   U meni je bilo mnogo boli, tuga je dugo držala primat među mojim emocijama. Razočaranje i ljutnja došli su sa…

Neka on mene ne voli. Neka ima drugu. Možda i spavaju skupa. Nije mi svejedno, ali mogu se nositi s time. Dok sam vjerovala da je zauzet, voljela sam ga, iako nade nisam imala. Ono što boli igra je koju je odigrao. Dao mi je lažnu nadu lijepim riječima, iako bez djela kojima bi pokazao….

Da skupiš sve talire i srebrernjake  u zgubidanskom ruhu  i galaksijama prebrojnim  iznutra  i zagrliš jedan trenutak svjetla u mračnjaku  duše onaj, izgubljeni  fragment koji se polako suši i čeka da otpadne k’o kineski triper u  zbirkama  napunjenim prstacima i kamenicama koje otvara tek vatra ili sunce, samo neugodan miris stvar je u termičkoj obradi…

Ovo moji su okovi, sačinjeni od grafitnih, tankih, po papiru prosutih, niti. Vječni okovi oblikovani kroz oči i srce malog svijeta, kojeg volim. Ne uništivi, ne zaboravljivi tek ponekad dahom odneseni ali izrečeni, okovi. Umom stvoreni, rukom pretočeni u zauvijek. Krivo protumačeni, bludnički okovi.   Hrđavi poput dodira u noći, bolnog i iskrenog što u…

Znas li zvezdo moja sjajna,da sam bdeo noci cekajuci taj nestvarni osmeh..Sedeo satima i razmisljao..Gde li si ti sada? Sa kim i gde li to lutas? Ponekad te sanjam,u snovima se gubim.. Ali se probudim cim krenem da te ljubim..Ne znam da li je trebalo srce da precuti sve sto je krilo.. Verujem u tvoju…

U ZRAKU

  što njiše se jutrom i večeri svake, noću dok ćuk zabavlja se pjesmom na grani stare smrče, tromo gegam se, u zraku ćutim miris tamarisa i rascvalih latica brnistre, srpanjska žega  ne ponavlja se, zanos izostao, daljine porušile svaki dodir jagodica, zanijemiše mi, zar dozvoliše da onaj svečani event tako brzo izgubi se u zaboravu…