Nije meni do mojega svakoga sloma, niti mi je do ljubavne rane što me o sutonima još zapeče. Nije me više briga tegle li jače crveni ili crni, puže li zemljom Nada Ljudska il’ sami Sotona – Vrag…! Meni je samo na pameti; zašto je Faiza prestala pisati svoje lijepe pjesme?, dvanaestog dana u studenome,…

Oblaci? Na njima misli moje plove. Sunce? Rijetko gledam u njega. Bog? Nije pravedan. Gdje je? Nikad ga nisam vidio. Postoji li? On to zna. Ja sada moram poći jer misli moje žele na put.

Bože čuješ li taj nijemi vapaj Djeteta ozeblog bez ljubavi gorljive, Čuješ li suze u gori osmijeha Zapaljeni grad želja djevojčice sanjive… Zaliječi joj srce od zubi hijena, Još im njena topla krv niz grlo teče, Iz usta im smrt, grijeh, prokletstvo, Riječ koja sve giljotinjski siječe… Poravnaj gore nemira i straha Ojačaj joj krila,…

Stih

Ove dane sam obojio nekim bojama novim, k’o da su iz proslog svijeta k’o da ovo nije moja planeta. Te boje su svjetle, akvarel bez vode, plavetnilo me cini snaznijim, sve sto radim nema kaznu jer srcem idem oduvijek. Ono sto se ne moze platit je za moje srce lijek. To je cesto iskreni osmijeh….

Uvečer, kao inače, promatram noćno neboAli večeras, noćno nebo prazno bijašeNe bi zvijezda, ne bi ni sazviježđaSamo bijaše mjesec, puni mjesecKoji sa nebesa kazaše: “Gledam te” Sljedeći noći, opet biješe samo mjesecAli biješe sam samo nekoliko trenutakaJer zvijezde počeše padati.Ne zvijezde padalice koje kroz nebesa putuju,Već zvijezde počeše sa nebesa se obrušavatiI na zemlju se…

POVRATAK

Vraćam se tebina obale snovagdje nekad zajednomaštali smo o sreći,pozdravljali zlatnu zoruzagrljeni pod mirisima bora,tebi se vraćam moj junačehrabri, moj zaklon od olujai vjetrova nepoznatih imena,dolazim ti uzdignute glave,raširenih krila i u istini do bola,želim ti reći tajnu najvećih razmjera,i uživati na tvojim grudima,dozivati te imenom poete,mrsiti kovrče bujne kose,sačekaj samo da pohitampo blagoslovBožjeg hrama,pa da poškropim ti tijelo,ojačam…

U dalekim senkama dolina Što sleđeno stoje u sećanju mome Uplašeno ćuti šćućurena duša Pod injem pulsira ljubav Mračni se nižu dani I toplo je još samo Pod perjem malenih ptica Što se ko bol Ka nebu olovnom zaleću U meni puca praznina Ko hrapava kora drveta Na mrazu jutarnjem I duboko Unutra Pod injem…

Tisuću ljeta evo minu Otkako rana peče ljuta Ne svira frula Rog ne zove Ne cvjeta ljubica pokraj puta. … U zemlji našoj mira nema Od kad se tamna nadvila sjena Zavlada Grižom Vahorda stara I njena vojska bijelih zjena. … U davno vrijeme Ljubavnih čula Lončevom Grižom su zvonila zvona I svakog proljeća se…

Kazaljke su noći obrazima čujne,u potajnoj želji njima liju sati, u potajnoj želji neke davne bludnje: oprosti, ja idem, moja draga mati. O umorno lice, crkva tobom, groblje! To pepeli ljubav gde prazni mi dom van vetrova plamti, i k’o crno zoblje pleše, nigde ploda, samo dalek grom. A procvaće gorke iz zabrana dunje vetrom…

I. ZIMSKO JUTRO Jos uvijek me zima umije ushititikada posvuda razastre bjelinu i sjaj,od oblaka zacas cipkaste velove stvoria parkove i ulice u caroliju pretvori. Cuvstvo zanosa mi ispunilo bice cijelokad jutros ugledah sve pod snijegom- bijelo.Na granama se blistaju pahuljicezrcale se i sjaju kao biserne ogrlice. Ulicom djeca na sklizaljkama juresnijeg se zajedno s…

Kažu da se dobro dobrim vraća. Nikad nisam očekivala bogzna što jer znam da je među ljudima puno onih koji ne vide dalje od nosa, kojima dobrota ne izgleda dobro, koji ne znaju ili ne žele uzvratiti što im se dalo. Vjerujem u važnost truda oko dobrih djela i riječi, vjerujem da nije važna zahvalnost…

Slabost

Uzalud se pokušavam suzdržati. Koža se naježi i pogled se ozari. Ne mogu se sakriti, Ma koliko god se trudio. Ti to dobro znaš. Uvijek iskoristiš situaciju I okreneš je u svoju korist. Dobiješ sve od mene. Slab sam, Prokleto slab na tebe.

Trenutak bude dovoljan. Nešto me podsjeti. I opet zabole izrečene uvrijede. Ponajviše zadnja. Posebno bolna točka. Tobože frustrirana, jer me nitko neće. A nisam. Samo me boli moja samoća. Izdržavam je jer znam što želim, a što ne.

Ima li smisla zakoračati u novi danKada ovaj već polustari nikako da prođe?Šta sve čovek može da izgubi u jednom danu?Da l’ život ceo ili najveći svoj san?Da l’ života ima, da l’ se rađa danKada čovek izgubi svoj najveći san?Ima li smisla zakoračati u novi danKada čoveku ceo život stane u njegov najveći san?

KASNO

kasno vidjeh sat na Big Benu,ispraznute ulice i trgovi grada,selo šuti, miruje i spava,previše prošlo je od onog danakad zagrljeni šetasmo puteljcima,ništa više ostalo nije od onog štoimali smo tada…vrijeme zaliječilo rane, istina štoposlovica kaže, mudrost nikada ne laže,sad izmijeniše se suncei boje duge,nebom putuju oblaci sasvim neobičnihlinija, kasno je više išta misliti, sjećanja moguubiti i ono najdraže što skriveno biješeu grudima, nema…

Što još reći o Stradunu, a neznanomožda da je ispod njega more slanoda je na nosače fisan svetog drvana njem da nam svima bila ljubav prvai da pločica je svaka tisuće korakađiravanjem ishodanih slatkih, slanihsa svijeh strana ljudi svijetasa kruzera što su stigli na konjčetuStradunom ih uvijek vidiš cijelu četuu falange s kopljima se naprijed…

Sunce je osušilo kišne kapi na mojim prozorima još jučer, danas je jedna buntovna ptica proletjela ispod procvale grane bagrema, a sutra,  tko zna kojim putem će  krenuti novi dan…

Поред страха, слабости и мана, Буди Храбар, Бог је твоја снага, И кад оду, оставе те сама, Бог је светлост а ђаво је тама, Ти се држи за небеске речи, Молитва је песма која лечи, Буди Херој пред кушањем сребра, Нека твоја не поклекне вера, И кад паднеш у окове греха, Твој те Отац са…

San

Probudio sam se u pet sati– po ponoćiSoba je bila prazna….Moje je ime od tri slovakao sveto trojstvokao nagrada i kazna Soba je bila hladna…… Na prozoru mali ram od crnog somotaoko somota jeftina jelovinasa razbijenim staklombez fotografijeJa sam Sam i produđen,I ne znam gdje je odlutaoonaj koji me stvorio Nastao sam u pet sati…

Dok je sunce polagano tonulo zapadu, dok su ptice u jatima žurile niz goru u svoja topla gnijezda, dok je iskonsko biće u dubokoj Dulibi izvodilo ceremoniju mističnog glasanja nadolazećoj noći… dok je sve to bilo, on se oslonjen o stablo stare jele odmarao od napornog hoda i cijedio očiglednu bol iz njedara. … „Možda…

I want to ask you something, and please don’t start laughing because I am really serious, but your smile is welcome, always, of course. Now…you know… These days I feel lonely so would you be mine one and only valentine..?

Ako me ikada sretneš,prođi, nemoj stati.Ne želim znati ništa o tebi.Želim da ostaneš na sigurnomu mojim snovima.I zato prođi,nemoj stati.Nemoj mi uništiti snove.to je sve što imam. Ponekad mi padne luda ideja na pamet.Ponekad se pojavi luda nada u meni.Ponekad se zapitam voliš li ti još mene.Ponekad…Dani nisu sivi i čini se kao da si…

Valentinovo Piše Ante Marinović, Stankov O zamislite stari svijet bez Haruvatis, Babilona i Egipčana Zamislite vrijednu i divnu rijeku Amazonku bez vode Zamislite ponos lava kralja đungle bez svoje slobode O zamislite onaj daleki put oko svijeta bez lađa i aviona O zamislite ljudi vite i krasne katedrale bez Svetih Oltara Zamislite put putnika po…

Uspeh je toVideti, čuti, dodirnutiOkusiti, omirisati,Ali uspeh je jedinoSaznati.Skinuti taj veo obmaneTaj dimenzioni prikazStvarnosti nestvarne.Osetiti se celim, potpunimOsetiti se božanskim. Kad bismo mogli,A možemo li? Živeti van čulnih predstava,Poimanja stvari,Bez ograničenja, slobodno,Ali tu smo gde jesmoDa ne možemo saznatiPa boliMuči nas to,To što boli.Dosegnuti stvarnost,Ne možemo je dosegnuti. Kad bismo mogli,A možemo li? Kad bismo…