Hoćeš da budem poput tebe anđele, hoćeš da uronim u Nebo snagom ljubavi, hoćeš da se oslobodim tjelesnosti! Šalješ mi svete ptice pjesmom da me podignu ka tebi, da nam bar duše budu licem uz lice! Hoćeš da napustim okove dok snivam, hoćeš da osjetim kako sam voljena pod ovim nebeskim zvijezdama iz kojih me…

To klupko bodljikave žice nebo što ga odmrsuje i zakiva na stubove plave da granice snova čuva To se samo srce moje pravi da je jež livadski i san svoj od besanih brani da ih budan neki noćni vjetar ne oduva  

  Lažni grad Pun lažnih ljudi Lažni grad Pun seljačina A sve se ruši na mene Samo što ja nisam tamo Ali ja nisam tu, ja sam na drugom mjestu Tamo gdje vide me i smiju se U životu sam samo tražio Ono što se pokralo U životu sam samo išao za onim sto je…

Šamija

Učini mi se od mladoga mjeseca, tvoja lijepa šamija. Izvezena zlatnim nitima, protkana suzom…, tvoje oči, tvoje oči kao da mi znake daju, kad zvijezde zgasnuše daleke; učini mi se od mladoga mjeseca tvoja malešna šamija, draga, draga. Učini mi se, zoveš me na cvjetnim livadama. Mašeš zlatnom šamijom, povijaš se na vjetru. Širiš ruke,…

  Osjetih bol u predjelu želuca Kao da me nešto reže Ne obračam pozor To se zvijer proteže   Onda osjetih bol kao da munja S lijeva, nadesno sijeva To sita i zadovoljna Zvijer pospano zijeva   Osjećam kako me boli glava Budimo tihi, Nek’ zvijer još malo spava   Kad se probudi A da…

LETNJA ŠANSONA Žižak je zvezde pao gorom i noć je tako tamna nestala si srebrnom zorom lepotice, sa očima plama I ne znam kamo život vodi gorak ukus i ulica snova neka poljubac na usnama brodi kao sunce na pučini mora Izgubljen sam bez tvog glasa u pticu šake na molitvi sklopim čujem talas tog…

Rastrgana sam i razbacana po morskim bespućima svijeta; glava mi nestala u dubinama ledenog Bijelog mora, udovi izgubljeni u nemirnim bezdanima surovog Crnog mora. Mulj iz rijeke Huang He prekriva moj bezglavi trup negdje na samome dnu Žutoga mora, a srce griju tople dubine Crvenog mora. Nemirni duh lebdi tko zna na kojim zemljopisnim koordinatama…

Tebe koju sam toliko volio Brata s kojim sam se zajedno rodio Oca i majku i tu nesnosnu buku Zaprepaštenje dok sam gledao kako se tuku Vruća ljeta i hladne zime Valove dolazeće plime Posao koji svakodnevno radim Otvaranje oči ujutro kada najviše patim Kasna i rana druženja u lokalnom kafiću Tijelo svoje kako se…

Tajanstvena palača   Predvorje ne otkriva tajnu, Balkon krase zumbuli, Brava koju jedino Intriga otključava.   Hodnik okrunjen čudima svijeta, Stepenice strme poput litica, Jedan pogrešan korak vodi ka Zauvijek zaključanim vratima.   Doprijeti do sobe pune božura Sanjam svake noći dok me njihov Miris ne probudi.   Jutro donosi novu zagonetku Crvenoga cvijeta koja…

  juri dan, trešnje u crveno,  zovu, lipe pred porodom, prekrasna je pjena, more uzdiše pod naletom ranoljetnog sjeverca, mi onako, laganim korakom, koliko možemo, a ništa ne moramo, takav je bio dogovor u mjesecu zlatnih dunja, obećanje je-boriti se za našu stvar, ne popuštati, ne prkositi, samo mirnim korakom poput kolibrića kad sprema se…

  U gorkoj životnoj zbilji Koju su napustili šarm i ljepota Igramo svoje male uloge U predstavi zvanoj ,,imitacija života”   Nismo bili glavni glumci Al’ bili smo prvi na listi Na kojoj su redom bili Kaskaderi, dubleri i statisti   Ne osjetismo popularnost Niti glamura sjaj Naši životi su loša tv sapunica Kojoj stalno…

Nedostaju mi Naši razgovori Do kasni noćnih sati Nedostaje mi Tvoje ime Na ekranu Da osmijeh izmami Za me ti nisi prošlost Jer tvoji su poljupci I danas tako živi I danas jednako vrući Kao i prve noći Dozvoli mi Da probudim Stare dane U njima kriju se Najljepse uspomene Mislila sam vrijeme Učinit će…

Neznam kako bi ti ovo rekao prijatelju Neznam kako bi se izrazio Sve riječi kao da su nestale U njenim pokretima vidim usklađenost U njenom licu vidim savršenstvo U njenim izdisajima čujem svoje ime A ponovo Neznam Neznam kako bih to objasnio Oprosti mi prijatelju ako sam previše direktan Ali sve što ti kažem su…

  Kaži, suzo, devera ti tvoga, šalje li te duša iz njedara te uzdišeš niz bijelo lice, ili te šalju dva samotna oka te dva traga jezde usporedo, ili niz lice kišni oblak valja te se čelo smrknulo kao gora. Ili je rijeka ćuprije odnijela te se ne znaš suzo ustaviti, ili se kiša nebeska…

GLAS

  Pričaj mi bilo što Volim te slušati kad pričaš A ako nemaš što za reći Volio bih da mi nešto pročitaš   Volim tvoj mirni glas Njegovu intonaciju i boju Dok te slušam Uživam u spokoju   I ne očekujem neke misli, Ne očekujem neku filozofiju Tvoj govor doživljavam Savršeno usklađeno kao Bečku filharmoniju…

Ne možeš ni zamislit’ koliko je snage bilo potrebno da na mom licu bude osmijeh čak i kad si me povrijeđivao. Ne možeš ni naslutit’ koliko me boljelo kad sam napisala komentar u kojem sam je ishvalila (bilo je to iskreno mišljenje, ali nije u tome stvar). Je li to gluma? Naravno da jest. Ali…

  A šta bi ti vidio u očima Sem dva gavrana plava I čamac jedan na Kupi Vezan za struk vrba I starac neki ,svoje na klupi Ime traži i po lipama grada Al’ ti neba smokve skupi Da ne bježe slike snova Prostri oba svoja dlana Kad odradim usud lutnje Pa da na njih…

Ih, da mi je susresti opet insana što džadom hodi, a k’o da lebdi… i krila k’o da ima i čar oka što mami ostale grešnike popadale po putu… I da joj  barem malo u travi namaz, proučim skrušen – u behutu; i da joj s neba odlomim sunce, da vidi melek koliko mi je…

he never looked back he always knew what to say he knew how to fight back he had a proper attitude he knew how to form opinions he had a smile on his face almost all the time he was filled with brevity and courage he took chances and shots he was a natural winner,…

  Sve je ovo za k….c Sve puko ponavljanje Po milioniti put iste priče, iste fraze, Isti pokreti, isti protagonisti, iste greške Svi zacementirani na svojim pozicijama, Bez volje da se nešto promijeni na bolje, Ista konfrontacija, ista zajebancija, isto sranje Samo nas je svako malo manje   I tako živimo svoj nakaradni, učmali život…

  njiše se i odzvanja pa za čas popušta, snovi u njoj porazbacani, vani hladnoća i nešto nalik vanzemaaljskom, čudno vrijeme i ljudi, vrijedi li postavljati granice i pisati snove, oboje želimo samo strasti u toploj koljevki, htijenja smo jutro dočekati zagrljeni u mreži bjelih kolutova, svijeća ispunjava prostor mirisom ružmarina, tišinu noći razbija povratak…

U mom je srcu podignut zid placa kao munja iz potaje kao ostrica maca Vise isto nismo iako kisi nevino kao tuzno pismo kao mracno vino Nemam vise utehu ni pokreta u krvi veran smrtnom grehu ni poslednji, ni prvi Kuda ici, kako, pitanje do pitanja napusta te svako a proslost proganja I kopnis tako…

Sreća

Pojavio se čudan osjećaj u meni Osjećaj koji ne poznjem Ne znam bi li se trebao radovati ili plakati   Više se ne osjećam prazno Kao da je svaki dio i svka pora mog jedinstvenog tijela popunjena   Svaki moj udisaj više nije besmislen Svaka moja radnja više nije prisilna Svaki mog pogled postajem fokusiran…

  Napadne iznenada gromom i munjom sjevne kroz rebra  vaskrsnički ubojito i mi se dižemo i ginemo za sve i jednu i poslije svake hodamo kao sjene velikog plasta kao pepeo cvijeća, korova i ludih buba