Opet odlazim u brda.Znakovi ukazuju na skliske ceste,klizavije od leda.Znakove ne poštujem i gazim bicikliste koji su cijele noćipedalirali, alinisu mi uspjeli pobjećijer spori su njihovi bicikli nepodmazanih lančanikai probušenih guma.Među biciklistima vlada panikai silaze s uma.

Setna je ova kisna vecer,setno je sve,sve podseca na nas,srecu…Na srecu koja je ne tako nedavno bila tu.Na svaki trenutak proveden sa tobom,svaki dodir pogledima,zaljubljeni osmeh,ponekada i tuzne i umorne oci.. Setna je vecer ,jer je sve podsecalo na bajku,bajku u kojoj zivimo samo nas dvoje,princeza i zabac,poznato zvuci?!Mozda bas zato ta bajka nije imala…

Razne boje na njenoj salivenoj odjeći upadaju u oči kao podatci o životinjskim pergamentima u vrijeme općeslavenskog jezika kao uljanica što je osvijetlila njeno netaknuto tijelo što se okreće za onima koji odvode u duhovnu stupicu ovješeni plakati “stan se prodaje” na neobično sivim stambenim zgradama u Osijeku prelamaju se preko pleća osvještenog kritičara svega…

Snijeg je padao kao nikada, a male smijavice u gornjoj mahali ubijaše iznemoglog stvora? Od kad nas nema pored široke rijeke, mi Vas ne zaboravismo – zvijezda nam! Mi mišljasmo da ljubav iznuriti ne može, tako nježna… nit muku duši zadati – dok Vas ne zavoljesmo. Ljubav nam je srce spalila, a um utopila… mi…

Budimo opet djecasjednimo na sanjkei pojurimo do Mjesecaonda se vertikalnospustimo na Duguu njenom zagrljajuzaboravimoi brige i tugu… Budimo  opet djecau grudima nekadjecje srce nam tuceono nas na sanjkanje vuce;neka nas djeca podsjete… uce–da je Mrznja korovkoji moze usmrtiticijeli svijeti da je Ljubavod sveg’cvijecanajljepsi cvijet… Budimo opet djecanaucimo kao djeca voljeti–i kao djeca znajmo–mrznji uvijek odoljeti…

Stalno sanjam isti san;u snu se odjednom budims tobom mi počinje dansvemu se pomalo čudim. Sad si daleko od menetamo gdje nema ljudi;ne prate te sive sjenejutrom te cvrkut budi. Oprosti, mislim samo na sebe;čujem tvoj glas koji me kudine mogu nastaviti bez tebeljubomora mi razdire grudi. Hoću da san ne prestaneda bude sve kao…

Sonata

Večeras se čuju note iz starog glasovira, dok nježnu glazbu pijanist svira, divnu, laganu sonatu, u ovom tihom satu…

Čovjek

Opet padam si u očimaI dopuštam da se svi moji strahoviOstvare u svojim najgorim oblicima.Teško je biti grješnik,Još teže je biti svjestan svojih grijeha,A najteže je ne smoći snageOduprijeti se istim.Svjestan sam sebeI pokušavam se mijenjati,Ali sve ostaje samo na pokušajima.Metoda pokušaja i pogreškeSe ponavlja i ostaje dokazDa je ljudska glupost nemjerljiva. Ostaje mi utjeha…

Obazirem se iza sebeImam osječaj da me pratiNo to je varljiva iluzijaA moj um nikako da shvati Borim se, ne dam sePrilagođavam se, dah hvatamAli pod rijekom nadošlih godinaSve dublje se utapam Klatno zidnog sataNeminovno se klatiProlazi vrijemeMladost neće da se vrati A ja se i dalje obaziremI kao što pas traži kostI ja grčevito…

Čardak stari pored rijeke, zrikavci su pirovali šaputalo zlatno klasje njihao ga vjetrić mali. U smiraju čudni svati, sjevernjača mjesec vodi preko neba – a u vodi, Žutooke zdrijemale; zagrli me nježni cvijete, isprosi me, poljubi me dok ne svane, ej dovale! Visinama bubanj tuče, vrtio se derviš ludi, ne može se naslušati alas s…

Puno je vode od onda proteklo ispod mosta i vrsta novokaledonijskih papagaja je istrebljena. Ti više nisi kao onda ista, sada si odrasla žena. No vratimo se na papagaje. Ako ne znaš gdje je Nova Kaledonija, istočno je od Australije i dom je tih papagaja plavih i zelenih boja. Zapravo, nekad im je bila sigurno…

DOBA

U ljeto kada duboki žamor prošumi kroz ispucalu koru stabla kruške i moje srce došepesa do majčinih stopala crvenih od boravka na hladnome crvenih od hodanja po iglicama prisiljenog boravka pod budnim motrenjem prerano umrloga u jesen kada bakinu tek nataknutu svilenu maramu natopi kiša narušivši joj vrijeme intime u proljeće kada djeca trčkaranjem sruše…

Tražila nisam ništa osim iskrenosti.  Nisam je dobila.  Sama sam dokučila odgovore na pitanja koja se nisam usudila nikad postaviti.  Znam da boluje.  Znam što mu je.  Znam da skriva,  iako je jednom  dao naslutiti.  Tada sam mislila da je sarkastičan.  I ne, ne mislim da je dovoljno dobar taj izgovor da ga opravda. Nepovjerenje …

Sjedimo ti i ja, ali sjedi i on. Mi razgovaramo i pretvaramo se… Pretvaramo se da ga ne vidimo. Ne brine ga to, on je i dalje tu… U tišini nas opominje, možda i osuđuje. Mi se i dalje pretvaramo… Slon u sobi.

Božja riječ je „živa i djelotvorna“ (Heb 4,12) 💒🙏 vjerujem mu kada mi kazuje obećanjem da će vrijeme suza proći, da ću uz vjeru i ljubav preživjeti trpljenje križnog putovanja, jer nisam slađano sama, imam tebe anđela mog srca, kao šapat nade. Ja i ti smo vječno nasmijanje dušice slađana bliskosti, nisam ti dosadila sa…

NESREĆA

  kao nesreća bez najave, smrad iz usta po pijanstvu, luku i češnjaku, zaostaloj spermi, kao prizor vještice iz horor filma, osjetih nečijiu nesreću na ramenima straha, vilicu bez zuba, muđunožje ljepljivo od nikad obavljenog snošaja, nesreća nikad ne dolazi sama, konačnog kraja nazire se drama sa njegovim tužnim EPILOGOM, zasluženog gubitnika, ispovraćanog bijednika, pomućenog…

Čama

Skrivam u dlanove oba oka da lakše prebolim njeno lice; da me nije, da me nije.   Na usnama mi njeno ime, u njedrima mi vatra trne, što me grije, što me grije.   A ja pameti vičan nisam, slijepi mene kroz zivot vode, baš kao prije, baš kao prije.   Tko nije ljubio ne…

Pomislih, usudi se biti… Zvijezda svog privatnog filma noir, usudi se biti posebna vrsta umjetnosti, usudi se biti sexy, usudi se biti žena, usudi se biti živa, disati, voljeti, željeti, pulsirati, parirati, vrištati svoje hirove! Oh, žalim dragi, nisam kurva što liježe na pod tvoje mašte a ispod haljine krijem više od pičke koju nikada…

Oprosti mi – zaista, izbjegavam te … i znam da to boli no ne više od moje ljubavi prema tebi koja me izjeda i peče pa je želim što manje hraniti i jačati tvojim prisustvom. Oprosti mi, znam da nije kriva što postoji no uzela je previše maha i prevelik dio mene da bih zbog…

Pokušavali su ubiti u meni bezbroj puta ono čega sami nisu imali. Nisu uspjeli. Ljubav je… …samo riječ? Ne za mene. Opravdavali su svoje laži mojim ludilom okrunivši svoje beznađe mojom nadom. Nisu uspjeli. Vjera je… …tek krinka za glupost? Ne za mene. Ulickani strvinari bez vlastita odraza u ogledalu Života i bez obraza na…

Dok prolazim ulicama grada, kroz suton, sunčeve zrake probijaju se blago, između krošnji prema mome licu, kosu mi obasjavaju mekim odsjajem i u oči stavljaju zlatne točkice…

Vrijeme… Dođe dan kad znaš da moraš dalje. Toliko kidanja… Duša shvaća da svaki komad koji ostaje u pohlepnih rukama bolesnog čovjeka njemu ne donosi ama baš ništa. Ona će zarasti. Kao koža kad je opečeš toliko da dijelovi budu otrgnuti. Obnovi se. I budeš čitav iznova. Hoće li dijelove sprati sa svojih ruku okrutno…

6

    POVORKA LJUDI NIZ BRIJEG KORAČA NAD NJIMA VIJE SE MUK IZ SUHE TRAVE PJEVAJU CVRČCI SINOĆ SE ČUO ĆUK     GLEDAJ U SJEVER DOLAZI BURA PO POLJU POVIJA TRAVE KADA TI STUDEN DOTAKNE LICE PRAH BACI IZNAD GLAVE     ZAMISLI KAKO SAD MI JE LAKO ZAMISLI KAKO SAD MOGU KRENUTI SAM…

Čujem zveket staklenih zvona Zaklonjenih pod kupolom smrti Ne želim da mi od nje ostane crnina Ne želim da ostanu samo mantija i odjeća Čujem struganje kolica Poduprtih razveseljenim duhom Nekog starog doseljenika Milujem njegove bore Kao što sam milovao rub stranice kreveta Kada je odlazio na otupljujući rad privatnika izrabljivača Stišavam jauk zbog nenadane…