Hladan zrak, u tvojim očima pada mrak, a ja se gubim u pogledu tom, pričamo bez riječi, od tebe nema, niko preći, od moje ljubavi, niko veći, samo ću ti jedno reći, volim strašno, to srce prazno. -Benjamin Ahmedbegović

Neću zaboraviti ljeto u Provansi, dugačke plaže i ljubičasto cvijeće pored Sredozemnog mora, toplo, tek ubrano voće sa drveća punih slatkog ploda i visoke, lelujave trave u kojima sam bezbrižno ležala udišući miris ljetnog polja, slušajući pjev nekih malih ptica i zujanje pčela blizu moga lica, neću zaboraviti plavetnilo mora i usamljeno drvo niklo iz…

Sutra

Na stolu nezapaljena cigareta, kruh i mlijeko pored cvijeta napola uvelog u prozirnoj vazi, zastori se njišu na otvorenom prozoru, miriše na kišu sivu i ledenu, zaboravljena marama preko stolca nehajno prebačena, i slika na zidu na koso postavljena, stojim na vratima i pogledom tražim izgubljena jutra, nemirno prolazim prstima kroz kosu, ma nema veze,…

Nedostaje mi daha za neispričane priče, zaboravljene na dnu velikog ormara, i stare albume pune slika nekog davno prošlog vremena, trenutaka bez dodijeljenog naziva, umorno prebirući po ladicama nalazim samo nešto što podsjeća na proljeće u cvatu…      

Jaram

(Posvećeno mojoj Cesarici)   Srebro je u kosi Godine mi bježe Ljubav ne prolazi Nositi je moram Sve teže je i teže   Pobjeći ne mogu Sve me tebi vuče Danas te volim manje Manje nego sutra A više nego juče   Kažu mi Zaboravi Nek je nema Nek je nema više A padaju kiše…

Žudnja… Vuče me. Privlačiš me, u tvoju dušu moju uvlači čudna usisna sila. Dugo se opirem. Sve teže. Danas osjećam želju kakvu već dugo nisam osjetila. Želju prepustiti se toj snažnoj sili.

Ne daš poglede, ne daš poljupce, ne daš pizde, ne daš mi srce.   Ne dam ti ružu. ruža uvene, a pjesme koje lažu tvoje su uspomene na mene.

Ah, da mi se uhvatiti u kolo kakvo slavi moja duša. Da mi je barem jednom ugledati vesele oči, da tuge više na svijetu nije, a ljudi da ima posvuda – moja stara mati…, i crnih i bijelih i žutih i crvenih. Ah, da mi je da im nikad ne vidim gladna usta i kako…

Samotnjačka čežnja pusta žedna usta poljubaca I ljubavi preljubnačke žedna pačke što palaca Od zanosa mlađahnoga vučja loga izmeđ’ tvojijeh noga

Veselim se jutrom rosi ovo su mi zadnji skosi radost tiha srcem vlada ultima mi to parada Sve što imah i što htjeh u zingani stat će pleh u zemljicu, u crnicu prima mati svoju dicu Utječem se krhkoj nadi da ću imat periskop pa da vidim na paradi što je smolio mi Pop Nepovratna…

Sanjao sam bijelog pekinezera, češkao sam ga iza uha i bilo mi je fora, a onda me probudila muha.   Dobro je to što me je probudila rano, onda valjda zato večeras neću zaspati kasno.   Sutra se trebam opet probuditi u jutro, a ako se dva dana ne naspavam neće mi biti dobro,  …

  nema zakletve, samo riječi kojima moj stih ječi, uvijek idem tamo gdje osjetilima godi, tamo gdje naučih pričati jezikom zvijezda, sporo teče vrijeme do ponovnog povratka ali vrati ću se cestom koja krivuda usred brijega, vinograda zlatnih, ići ću polako u mislima koje liječe jače od svake soli, očima prožimati ću nebo i razgovarati…

Hoćemo li završiti bez početka?!   Kad spustim štit, dopustim si da se približiš, odgurneš me od sebe.   Sad znam da ona nije problem. Ona je bila jedan od načina. Samo ne znam jesi li svjestan.   Nisi načisto s prošlosti, a ja ne znam što činiti. Ne znam kako dalje.   Imam li…

  Sanjala te ljubav druga – iz daljina, nosila ti mali cvijetak, plave boje… šaptala ti pjesmu nježnu, ljubila te; spavala ti na grudima, voljela te. Pjevala ti uspavanku iz davnina, molila se bogu šume da te voli… dozivala tvoje ime daljinama; livadama, dolinama, srno moja.

Hoćeš da budem poput tebe anđele, hoćeš da uronim u Nebo snagom ljubavi, hoćeš da se oslobodim tjelesnosti! Šalješ mi svete ptice pjesmom da me podignu ka tebi, da nam bar duše budu licem uz lice! Hoćeš da napustim okove dok snivam, hoćeš da osjetim kako sam voljena pod ovim nebeskim zvijezdama iz kojih me…

To klupko bodljikave žice nebo što ga odmrsuje i zakiva na stubove plave da granice snova čuva To se samo srce moje pravi da je jež livadski i san svoj od besanih brani da ih budan neki noćni vjetar ne oduva  

  Lažni grad Pun lažnih ljudi Lažni grad Pun seljačina A sve se ruši na mene Samo što ja nisam tamo Ali ja nisam tu, ja sam na drugom mjestu Tamo gdje vide me i smiju se U životu sam samo tražio Ono što se pokralo U životu sam samo išao za onim sto je…

Učini mi se od mladoga mjeseca, tvoja lijepa šamija. Izvezena zlatnim nitima, protkana suzom…, tvoje oči, tvoje oči kao da mi znake daju, kad zvijezde zgasnuše daleke; učini mi se od mladoga mjeseca tvoja malešna šamija, draga, draga. Učini mi se, zoveš me na cvjetnim livadama. Mašeš zlatnom šamijom, povijaš se na vjetru. Širiš ruke,…

  Osjetih bol u predjelu želuca Kao da me nešto reže Ne obračam pozor To se zvijer proteže   Onda osjetih bol kao da munja S lijeva, nadesno sijeva To sita i zadovoljna Zvijer pospano zijeva   Osjećam kako me boli glava Budimo tihi, Nek’ zvijer još malo spava   Kad se probudi A da…

LETNJA ŠANSONA Žižak je zvezde pao gorom i noć je tako tamna nestala si srebrnom zorom lepotice, sa očima plama I ne znam kamo život vodi gorak ukus i ulica snova neka poljubac na usnama brodi kao sunce na pučini mora Izgubljen sam bez tvog glasa u pticu šake na molitvi sklopim čujem talas tog…

Rastrgana sam i razbacana po morskim bespućima svijeta; glava mi nestala u dubinama ledenog Bijelog mora, udovi izgubljeni u nemirnim bezdanima surovog Crnog mora. Mulj iz rijeke Huang He prekriva moj bezglavi trup negdje na samome dnu Žutoga mora, a srce griju tople dubine Crvenog mora. Nemirni duh lebdi tko zna na kojim zemljopisnim koordinatama…

Tebe koju sam toliko volio Brata s kojim sam se zajedno rodio Oca i majku i tu nesnosnu buku Zaprepaštenje dok sam gledao kako se tuku Vruća ljeta i hladne zime Valove dolazeće plime Posao koji svakodnevno radim Otvaranje oči ujutro kada najviše patim Kasna i rana druženja u lokalnom kafiću Tijelo svoje kako se…

Tajanstvena palača   Predvorje ne otkriva tajnu, Balkon krase zumbuli, Brava koju jedino Intriga otključava.   Hodnik okrunjen čudima svijeta, Stepenice strme poput litica, Jedan pogrešan korak vodi ka Zauvijek zaključanim vratima.   Doprijeti do sobe pune božura Sanjam svake noći dok me njihov Miris ne probudi.   Jutro donosi novu zagonetku Crvenoga cvijeta koja…

  juri dan, trešnje u crveno,  zovu, lipe pred porodom, prekrasna je pjena, more uzdiše pod naletom ranoljetnog sjeverca, mi onako, laganim korakom, koliko možemo, a ništa ne moramo, takav je bio dogovor u mjesecu zlatnih dunja, obećanje je-boriti se za našu stvar, ne popuštati, ne prkositi, samo mirnim korakom poput kolibrića kad sprema se…